Ponedjeljak, 03 Prosinac 2012 05:40

Kad zima ubije volju za životom

Napisao 

Zahvaljujući tehnologiji, ljudi ne spavaju zimski san, ali ne uspijevaju izbjeći zimsku potištenost, iscrpljenost i bezvoljnost.

 

Medvjedi, ježevi, vjeverice, gmazovi i insekti spavaju zimski san. To je način na koji priroda omogućuje stanovnicima hladnih predjela da prežive zimske mjesece. Ulaskom u stanje smanjene metaboličke aktivnosti, bića štede energiju i postupno iskorištavaju tjelesne masnoće. Zimski je san nužnost za brojne vrste iz umjerenih i hladnih krajeva, koje nisu u mogućnosti migrirati niti naći hranu ispod leda i snijega. Zimski se san razlikuje od vrste do vrste, pa i između jedinki iste vrste. Neke životinje ulaze u stanje hibernacije za nekoliko minuta, drugima, pak, trebaju tjedni. Ptice u pravilu ne "prakticiraju" hibernaciju, nego svakodnevno na nekoliko sati ulaze u stanje obamrlosti ili torpora.

 

Odustajanje od zimskog sna novijeg je datuma u razvoju ljudskog roda. Naši su primitivni preci preživljavali tako što su se povlačili u pećine i sojenice. Stiskali su se jedni uz druge da dulje očuvaju tjelesnu toplinu, dok im se metabolizam usporavao gotovo do nule. Crpeći postupno energiju iz naslaga masnoća, prespavali bi ružna vremena. 


Posljednjih su tisućljeća ljudi razvili tehnologiju koja im omogućuje da cijele godine budu aktivni, čak i ako žive na području polarnog kruga. Međutim, tehnologija koja nam je osvijetlila i ugrijala zimske dane nije nas u potpunosti zaštitila od posljedica smanjenog svjetla i sniženih temperatura. Potištenost, osjetljivost, iscrpljenost, gubitak zanimanja za posao i seks neke su od tegoba koje zahvaćaju mnoge ljude, približno od početka studenoga do kasne veljače, dakle u tri najtamnija mjeseca u godini.


U knjizi "The Hibernation Response" (Hibernacijska reakcija) autori Peter Whybrow i Robert Bahr objašnjavaju zašto, prema nekim procjenama, čak 25 posto stanovnika iz zemalja sjeverno od 45 stupnjeva geografske širine pati od sezonskog afektivnog poremećaja, koju popularno zovemo i zimskom depresijom.

 

 

Što nas tišti zimi

- Kraći dani - Uobičajena umjetna rasvjeta ne može nadomjestiti sunčevu svjetlost. Samo specijalne lampe za fototerapiju, od minimalno 2500 luksa, mogu poslužiti kao nadomjestak.


- Hladnoća, kiša, bljuzga, snijeg - Sve nas to navodi da više vremena provodimo u zatvorenom te da koristimo prijevozna sredstva umjesto da pješačimo barem do dućana, škole i posla.

 

 

Melatonin nas navodi na san

 

Kako tama i hladnoća izazivaju hibernacijsku reakciju u ljudi, točnije ono što je od nje ostalo? Odgovoran za nju je hormon melatonin, kojeg po mraku luči moždana žlijezda epifiza. Jedna od funkcija epifize je registriranje količine svjetla u okolini. Iako je smještena duboko u lubanji, žlijezda detektira količinu svjetla putem očnog živca. 


U nekih životinja epifiza počinje proizvoditi melatonin odmah čim se smrači i luči ga dok ne svane. Kod ljudi razina melatonina raste nakon 60 do 90 minuta izloženosti tami, a količina koja se luči po noći do pet je puta viša nego tijekom dana. Melatonin je hormon koji smiruje. To je tvar koja nas navodi na san. Pod njegovim utjecajem usporavaju nam se reakcije i osjećamo se umornijima.

 

Svake kasne jeseni deseci milijuna ljudi koji žive u umjerenim i hladnim klimama proživljavaju fiziološke i psihičke promjene zbog bitno smanjene količine danjeg svjetla. Isti ljudi koji se u proljeće i ljeto osjećaju dobro, postaju neraspoloženi, razdražljivi i bezvoljni kad se dani skrate, a vrijeme pogorša. Njihova epifiza u to doba godine luči mnogo više melatonina nego što organizam može podnijeti.

 

 

Što kad spavamo danju?

Neki ljudi cijele godine žive u stanju nalik zimskom snu. Kod osoba koje veći dio dana provode u zatvorenim prostorima ili koje su "zamijenile dan za noć" melatonin se luči cijelo vrijeme, pa se organizam stalno nalazi u stanju pospanosti. Neovisno o tome je li vam depresija izazvana zimskim mrakom ili poremećenim bioritmom, neprekidno kolanje melatonina tijelom čini čovjeka ranjivim na depresiju i trajan umor.

 

zimski san

 

 

Zašto volimo sunce?

 

Tkogod sebi to može priuštiti, trebao bi između početka studenoga i kraja veljače provesti tjedan dana u sunčanijim krajevima.


Kao što je tama depresor živčanog sustava, tako je sunčeva svjetlost izvanredan prirodni antidepresiv. Naime, sunčevo je svjetlo jedan od glavnih aktivatora proizvodnje serotonina, dok manjak sunca usporava i smanjuje njegovo lučenje. Stoga su proljeće i ljeto, s dugim i sunčanim danima, vrijeme kad depresija manje hara.


Sunčevo svjetlo uz raspoloženje diže i imunitet, otpornost na stres, libido i potenciju, a smanjuje apetit i pospješuje učinke dijete ili drugih postupaka usmjerenih na mršavljenje. Osim serotonina, sunce potiče proizvodnju vitamina D, važnog za razvoj i čvrstoću kostiju, ali i normalnu moždanu funkciju. 


Pozitivan učinak sunca na raspoloženje nije posljedica autosugestije. Istraživanja su pokazala da i slijepim ljudima serotonin raste, a melatonin opada kad su im oči izložene sunčevoj svjetlosti, iako je ne vide! Kad je slijepim ispitanicima stavljen povez ispred očiju, sunčevo svjetlo nije imalo nikakva učinka na njih. Oči su ulazna vrata kroz koja svjetlost prolazi na putu do epifize, čak i ako je optički živac mrtav.

 

Bilo bi idealno kad bi svugdje na planetu dan i noć cijele godine trajali po 12 sati. Međutim, zbog nagiba Zemljine osi Sunčeve zrake tijekom godine neravnomjerno obasjavaju površinu planeta.

 

Zimska je depresija različita od tipične, nesezonske depresije po tome što povećava potrebu za snom i hranom, a tipični depresivci (ali ne svi) češće trpe od nesanice i pomanjkanja apetita. Osobe koje trpe od zimske depresije spavaju 17 posto više tijekom zimskih mjeseci nego u svjetlijem dijelu godine te se u istom razdoblju udebljaju tri do pet kilograma.

 

 

Po depresiji svim oružjima

 

Autori "Hibernacijske reakcije" preporučuju svima koji trpe od zimske depresije da puste u svoju okolinu što više svjetla. Bez obzira na to imate li jutarnjih obveza ili ne, budite se pred zoru i ostanite budni cijeli dan. Dignite rolete, razmaknite zavjese, a ako je tmurno, držite upaljena svjetla i danju.


Razumljivo je da ružno zimsko vrijeme u pravilu ne potiče na izlazak iz kuće, no shvatite svakodnevnu šetnju, ponajbolje oko podneva, kao sastavni dio terapije. Vježbanje, umjereno tjelesno naprezanje te mentalna aktivnost također su važni elementi antidepresivnog režima.


Protiv sezonske depresije treba se boriti i prehrambenim oružjem. Izuzetno su bitne namirnice složeni ugljikohidrati, jer se šećer iz njih sporije razgrađuje pa daje energiju dulje razdoblje. Složene ugljikohidrate sadrže tjestenina i peciva od integralnog brašna, integralne žitarice, muesli, smeđa riža, krumpir, mahunarke, voće i dr. Izbjegavati treba jednostavne ugljikohidrate (bijelo brašno i rafinirani šećer), jer oni zbog brze razgradnje šećera izazivaju brzi uspon i pad energije i raspoloženja.


Obratite pozornost na namirnice bogate triptofanom, jer triptofan tijelo pretvara u serotonin, jednu od kemijskih tvari bitnih za osjećaj duševnog blagostanja. Tripfofana u velikim količinama ima u mesu peradi, ribi, bananama, sušenim datuljama, jajima, mlijeku, jogurtu, bučinim i suncokretovim košticama, grašku, kikirikiju i sezamu.


Preporučuju se i dodaci prehrani, osobito cijeli spektar vitamina B, uključujući folnu kiselinu (folacin), vitamin C, minerali cink, magnezij, selen te omega-3 masne kiseline. I namirnice bogate ovim supstancijama pun su pogodak, a nije dopušteno stavljati prejak naglasak na bjelančevine.


U zemljama sjeverne Europe, Kanade i sjevernih Sjedinjenih Američkih Država rasprostranjena je upotreba lampi za fototerapiju. Riječ je o lampama širokog spektra jačine minimalno 2500 do 10.000 luksa, koje je dopušteno uvesti iz inozemstva, primjerice iz Austrije i Njemačke, gdje su dostupne. Mogu se naručiti i putem interneta (unesite u pretraživač ključne riječi - phototherapy, lamps i seasonal affective disorder).

 

Autor: Ozren Podnar, prof.

 

Izvor: Vaše zdravlje

Pročitano 4396 puta

Ostali članci: zivot