Utorak, 09 Prosinac 2014 22:38

Stres i kako ga savladati

Napisao 

Stres je oduvijek bio sastavni dio ljudskog  života, ali danas su njegovi efekti znatno opasniji po naše fizičko, psihičko i emocionalno zdravlje nego nekada, te zato proces savladavanja stresa mora obuhvatiti i duh i tijelo. O posljedicama stresa slušamo stalno, znamo da je štetan i često se žalimo da smo pod stresom.  Stres je svakodnevni pratitelj mnogih od nas i bilo da smo zaposleni u međunarodnoj kompaniji, u maloj prodavaonici iza ugla  ili smo nezaposleni, bilo da imamo djecu ili ne, kada je stres u pitanju sve razlike među nama nestaju. Ipak, većina ljudi ne zna kako stres funkcionira i  služi li uopće nečemu pozitivnom.  Zato je važno da se, prije nego što se počnemo oslobađati stresa, prvo  upoznamo s njegovim efektima.

 

U prirodi su stvari uređene tako da su ljudi opremljeni unutarnjim alarmom koji se uključuje kad god naiđemo na opasnost. Svaka opasnost je dakle pokretač, odnosno uzrok uzbune i odgovora koji se javlja u našem organizmu. Opasnost su nekada predstavljale okolnosti koje su ljudima doslovno ugrožavale život. Zamislite da ste u šumi i da vas napadne neka divlja životinja.  Bit ćete vrlo uzbuđeni, ubrzat će vam se srčani rad, povećat će se krvni pritisak, zjenice se proširiti i  pojačano ćete se znojiti. U organizmu se luči hormon stresa – kortizol. Sve navedeno sprema nas za reakciju – borbu sa životinjom  ili bježanje. Ova reakcija se popularno zove ,,bori se ili bježi,,.

Stres je skup emocionalnih, fizičkih i bihevioralnih reakcija do kojih dolazi kada neki događaj procijenimo kao opasan odnosno ugrožavajući.

Kada neku situaciju shvatimo kao opasnu ili prijeteću, postajemo napeti, i osjećamo zabrinutost. U nama se događa niz fizioloških promjena, a često se mijenja i ponašanje uslijed aktiviranja autonomnog nervnog sistema. Intenzitet reakcije proporcionalan je veličini opažene opasnosti ili prijetnje. Pojam prijetnje odnosi se na subjektivno prosuđivanje pojedinca. Svakako da na uočavanje prijetnje utječu i objektivne činjenice u određenoj situaciji – postoje stesori  koje će većina ljudi identificirati kao prijetnju. Međutim, misli i sjećanja koje u nama pobuđuje neka situacija, naša sposobnost da im se suprotstavimo i savladamo ih, često imaju još veći utjecaj na naše emocije, dakle i na doživljaj stresa.

Fizička reakcija na stres:

  1. Uzbuna je početna faza u kojoj se uočava pokretač stresa i naš alarmni sistem počinje djelovati, mobilizirajući svoje snage. Hipotalamus pokreće hormonalni sistem i šalje poruku unutarnjim organima. Srce ubrzava rad, jetra šalje šećer u krvotok, bronhije se šire – cijeli organizam je u stanju pripravnosti za borbu ili bijeg.

  2. Otpor – početno uzbuđenje se smanjuje, vanjski simptomi alarmne reakcije opadaju. Smanjuje se proizvodnja hormona stresa, ali naš organizam na suptilnom nivou i dalje vodi bitku protiv pokretača stresa.

  3. Umor- ako pokretač stresa nije uklonjen, u ovoj etapi se alarmna reakcija ponavlja. Ovog puta, međutim naš organizam je umoran i ispražnjen, tako da je alarmna reakcija znatno slabija nego prvi put.

Nekada se vjerovalo da su bolesti rezultat iscrpljenosti organizma, ali sadašnje stanovište kaže da do bolesti dovode prve dvije etape stresne reakcije, jer se tada prekidaju mnogi fiziološki procesi koji održavaju naše zdravlje. Pitanje je zašto su ove rane faze često dugotrajne. Odgovor leži u ljudskoj prirodi, jer mi pokrećemo cijeli proces jednostavno MISLEĆI na nešto. Dakle, ne moramo biti u prisustvu neposredne opasnosti da bismo osjetili stres. Dovoljno je da naslutimo potencijalnog pokretača stresa. Na primer: “Za sada mi je posao siguran, ali što ako ponovo krenu otpuštanja??”… Ljudi će se uvijek baviti strahovima koji su proizvod našeg vlastitog uma i pored iznenadnih realnih opasnosti koje nam dolaze u susret.

- Suzana Vemić, psiholog, TA savjetnik, life coach, Reiki Master

Izvor: alternativainformacije.com

Pročitano 1083 puta

Ostali članci: zivot