Srijeda, 11 Srpanj 2012 12:02

Sirova hrana

Napisao 

Čovjek nije lešinar

 

Jedenje kuhane i prerađene hrane može skratiti životni vijek i dovodi do debljine i niza bolesti. Čovječanstvo nije svjesno da bi svoje zdravlje i vitalnost unaprijedilo korištenjem isključivo sirovih namirnica, koje su izvor vitamina i jedine jamče zdravlje, dugovječnost i poletan duh. Bez obzira slažete li se s ovim tvrdnjama, pročitajte ovaj tekst.

Na zemlji su obitavale mnoge vrste mamuta i zatim izumrle zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta. Danas čovjek vlastitim djelovanjem stvara takve nepovoljne kli­matske uvjete koji će ga jednog dana izbrisati s lica zemlje. Usporedo s porastom umjetne hrane ra­ste i broj i učestalost bolesti. Za koji naraštaj ljudi će umirati od srčanih smetnji ili raka prije nego dosegnu pubertet i razviju svoje stvaralačke sposobnosti. Na teme­lju opominjuće brzine porasta bolesti posljednjih desetljeća lako je predvidjeti, ukoliko ljudi ustraju u svojim nepromišljenostima, da taj sudbonosni dan nije daleko.

Znanstvenik koji ukazuje na dobrobit jedenja ku­hanoga i uzimanja tableta nalikuje trgovcu koji, na rubu stečaja, sretno broji svoje novčiće, zatvarajući oči pred milijunima koje očigledno gubi. Krajnji ishod svakog posla treba prosuđivati po završnom obračunu. Pogledajmo kakvu su korist i prednost civilizirani ljudi izvukli iz otkrića kuhanja i medicine u usporedbi s onim u čemu uživaju milijuni ostalih živo­tinja. Ništa, osim činjenice da je, iako je najsavršenije biće na zemlji, čovjek podložan većem broju bolesti od ijednog drugog Božjeg stvorenja.

 

Uništavanje vitamina

Po otkriću vitamina čovjek je trebao imati dovo­ljno pameti da odmah uvidi kako kuhanjem uništava upravo te sastojke bez kojih će mu brzo doći kraj. Mo­rao je jednom zauvijek prestati s tim upropaštavanjem i imunitet čuvati od uništenja jedenjem prirodne hrane. No draž kuhane hrane je tolika da koči sve pokušaje promjene.

sirovahran-ll

Ovisnost osvaja znanost i drži je u svojim kandžama. U međuvremenu ljudi, držeći se još uvijek kuhanoga, nastoje prodrijeti u tajne hrane, prepoznati njezine sastavne dijelove što se kuhanjem i prigotovljavanjem uništavaju, pa ih potom nadomjestiti umjet­nim tvarima. Zar nije ludost spaliti i uništiti bitne stvari vlastitom rukom, postati bolestan, doći na rub groba i onda htjeti spasiti sebe varljivim, nepouzdanim sredstvima? Moramo imati na pameti činjenicu da ti sastojci nisu svedeni na samo 50 vitamina koliko ih poznaju biolo­zi.

Ima ih toliko da će tijekom tisuća nadolazećih go­dina biti nemoguće stvoriti jasnu predodžbu o njihovim kvalitativnim i kvantitativnim osobinama. Pretpostavimo da će jednog dana znanstvenici uspjeti otkriti sve njihove vrste. Tada će u svrhu umjetne zamjene sastojaka odbačenih samo iz žita trebati za svaku pojedinu osobu na tisuće recepta i preparata, a da o troškovima, čije će podmirivanje biti nedostižno, i ne govorimo!

 

Prirodno liječi

Istraživanjima na raznim vrstama voća, povrća i žitarica ovisnici biolozi sami dokazuju da prirodna hrana posjeduje sposobnost liječenja skoro svih vrsta bolesti. Ali svijet ne želi priznati da će ljudski organi­zam ostati slobodan od tih bolesti ako se od djetinjstva pa nadalje hrani isključivo prirodnom hranom. Od po­četka im sama pomisao o uzdržavanju od kuhane hrane pomrači pamet, pa onda znanost popušta pred ovi­snošću.

Mnogi napredni liječnici osuđuju liječenje tabletama. Neki od njih su toliko razočarani neučinko­vitim djelovanjem liječenja tabletama da na­puštaju liječnički posao i posvećuju se proučavanju temeljnih problema sprečavanja bolesti. Među njima je čuveni švicarski liječnik Bircher-Benner. Na zalazu svoje liječničke karijere Bircher-Benner se razočarao u suvremenim terapeutskim postupcima, tako da je, kad je prvi put upoznao hranji­ve vrijednosti prirodnih namirnica, počeo liječiti svoje pacijente prirodnom hranom, bez ikakvih farmaceut­skih sredstava.

drbircherbenner-ll

 

Vegetarijanska dijeta

Ubrzo su brojni bolesnici, koje su mnogi liječnici diljem svijeta pokušavali bezuspješno izliječiti, došli u njegov sanatorij u Zürichu i u krat­kom roku se popuno izliječili pomoću stroge sirove vegetarijanske dijete.

No, Bircher-Benner je sirovu hranu smatrao „tera­peutskim sredstvom", a ne jedinom hranom koja od­govara čovjeku. Ispada da se ljudi od samog djetinjstva moraju hraniti neprirodnim namirnicama, da bi potom u odmaklim godinama bili liječeni „terapeutskom dijetom". Međutim, ova prividna proturječ­nost nije bez razloga. U prvom redu, nitko na svijetu, pa ni najistaknutiji stručnjak o sirovoj hrani Bircher-Benner, ne uviđa da je jedenje kuhanoga ovi­snost i da potreba svijeta za kuhanim nije ni glad, ni biološki zahtjev stanica.

Osim toga, Bircher-Benner je kao liječnik odgojen da liječi postojeće bolesti. Ne bi imao nikakve plaće niti bi ga itko uzimao ozbiljno, ako bi javno zastupao način prehrane koji bi oslobodio čovječanstvo od svih bolesti. Liječnici prirodnu hranu ne bi smjeli rabiti kao privremeno sredstvo liječenja, ali potrebna je evolucija svijesti kako bi čovječanstvo prihvatilo istinu da će nas sirova hrana spasiti ako je jedemo od samog rođenja.

 

Različita mišljenja

O prehrani trenutno postoje dva suprotstavljena mišljenja. Jedno od njih brani jedenje sirovoga, drugo daje prednost kuhanomu, jedno zastupa vegetarijanstvo, drugo više voli hranu životinjskog porijekla. A znanost nije politika! Onaj tko zastupa krivo stajalište, nema prava nametati nedužnoj djeci svoja po­grešna i štetna mišljenja. Imperativ je našeg vremena da se ta dva stanovišta ispitaju u međunarodnim znan­stvenim i kulturnim krugovima, tako da se krivo osu­di, a ono ispravno da se dade u javnost i uvede u praksu

sirovahrana-ll.

Na prvi pogled ti ljudi skučena pogleda, koji ne žele uroniti u dubinu problema, misle da je ideal je­denja sirovoga nešto što nije lako ostvariti, jer se ljudi nisu voljni odreći svojih duboko ukorijenjenih navika, ali to je glas ovisnosti, a ne znanosti. Treba odvojiti znanost od ovisnosti. Najprije moramo priznati da su sirove namirnice prava i potpuna hrana koja odgo­vara ljudskom organizmu, a nakon toga pustiti one što žele pokvariti sirovine sebi i svojoj djeci neka rade što im srce želi.

 

Zablude

U prvom redu moramo se okoristiti iskustvom je­denja sirovoga za hitni ispravak krivog poimanja koje prevladava u prehrambenoj znanosti, po kojem se najbitnije namirnice smatraju štetnima, dočim se štetne pre­poručuju kao ispravne. Treba jasno i beziznimno razumjeti da bi u svim slučajevima kad se sirova hrana uskraćuje slabima, bolesnima, onima što pate od želu­čanih smetnji i bilo koje bolesti, upravo ta zabranjena hrana izliječila, oporavila i ojačala bolesnike.

U takvim slučajevima ne radi se više o promjeni loše navike. Baš suprotno, bolesnik hoće voća, a mi mu ga uskraćujemo, osjeća se slabo od kuhane hrane, a mi ga tjeramo da uzme još malo, otimamo voćku djetetu iz ruke i silom ga kljukamo nekim kuhanim jelom. Dru­gim riječima, skraćujemo im život nagoneći ih da jedu upravo ono što je uzrokovalo njihovu bolest i slabost. Ispravljanje samo ove zablude smanjit će napola broj slučajeva prerane smrti.

Jedini način da provjerimo istinitost ovih tvrdnji je taj da kušamo nekoliko mjeseci jesti sirovo, što bi tre­bala učiniti svaka razborita osoba. Jedino se tako može stati na kraj zabludama i proturječnim stavovi­ma o ishrani.

 

Sirovo kao ideal

U svjetlu jedenja sirovoga temeljna načela prehra­ne nisu više svedena samo na sveučilišta i istraživačke zavode, već su postala stvar od prvotne važnosti za ci­jelo čovječanstvo. Znanstveni nazivi tisuća hranjivih tvari, njihove zamršene formule i dugi, zamorni opisi njihovih prehrambenih osobina i pretpostavljenih ko­risnih učinaka mogu se za običnog čovjeka s ulice svesti na tri riječi: sirova biljna hrana, odno­sno kompletne sirovine za ljudsku tvornicu.

Tako će jedenje sirovoga postati ideal neovisan o medicinskoj znanosti, ideal koji se može protumačiti ne znanstvenim formulama nego logikom, budući da mu u prilog govore nepobitni zakoni prirode i jasni re­zultati što proizlaze iz jednostavnih pokusa.

haring-ll

 

Hranjive tvari

Ljudsko tijelo je najsavršenija i ujedno najkompli­ciranija tvornica na svijetu. Možda bi bilo ispravnije shvatiti ga kao jedan cijeli svijet tvornica i sustava, ako se ima na umu da je svaka stanica za sebe splet raznih tvornica. Znanstvenici su do sada uspjeli otkriti preko deset tisuća dijelova u svakoj stanici. Svaka žli­jezda ili organ sastoji se od milijardi takvih stanica, a ljudsko tijelo je izgrađeno kombinacijama tih žlijez­da, organa, sustava, kostiju i kože.

Da bi mogli ispravno obavljati svoje funkcije, ove veoma zamršene tvornice i sustavi moraju biti opskrbljeni sirovinama koje sadrže tisuće različitih tvari, od kojih svaka u općoj organizaciji ljudskog or­ganizma obavlja posebnu zadaću. Sve te tvari nastaju uz pomoć sunčanog svjetla i koncentrirane su u bi­ljkama.

Na primjer, sjeme, list ili zrno žita sadrži u sebi sve hranjive tvari koje su bitne za životinjski or­ganizam. Iako se ovi sastojci od biljke do biljke razli­kuju sastavom i građom, to ne igra veliku ulogu, budući da se po ulasku u organizam drobe i ponovno spajaju, te pritom jedna tvar prelazi u drugu. Organi­zam, dakle, može u skladu s vlastitim potrebama pro­mijeniti mnoge odnose sastojaka, ali elemenat koji nedostaje ne može ni stvoriti, niti nadomjestiti nekim drugim elementom.

 

Trava kao spas

Na primjer, u laboratoriju nije bilo moguće u djete­lini pronaći veću koncentraciju kalcija, vitamina ili bjelančevina, a upravo iz djeteline i iz još običnijih trava životinje dobivaju sve vitamine i mineralne soli i grade svoje masivne kosti, meso i salo.

Drugim riječi­ma, umjesto mlijeka, masla, sira, mozga, jetara i mesa koje kratkovidni svijet preporuča kao izvore kalcija, fosfora, vitamina i „potpunih" bjelančevina, mogla bi se preporučiti obična djetelina iz koje dolaze sve spo­menute tvari. Stoga je sasvim besmisleno, bezvrijed­no i čak štetno razglašavati da je ovo ili ono jelo bogato nekim vitaminima, ili da neko drugo obiluje posebnim mineralima, jer osim što zbunjuju i zaluđuju svijet, takve tvrdnje nemaju nikakve korisne svrhe.

vitamini-ll

 

Trovanje organizma

Glavne funkcije hranjivih sastojaka u organizmu su trostruke. U prvom redu služe kao građevni materi­jal za gradnju i obnovu stanica, zatim proizvode po­trebnu energiju za pokretanje tih stanica i za grijanje tijela, te konačno opskrbljuju specijalizirane stanice sirovinama potrebnima za njihove aktivnosti.

Mi neophodno moramo voditi brigu o svojem or­ganizmu kao što to čini tvorničar sa svojom tvorni­com. Prema tome za održavanje triju gore spomenutih funkcija moramo opskrbiti svoje tijelo svim potreb­nim hranjivim sastojcima, u svoj punini i omjerima kako nam ih nudi priroda. Pomanjkanje bilo kojeg sa­stojka imat će negativne posljedice na gradnju i djelo­vanje organizma.

Ali kako danas civilizirani čovjek postupa sa svo­jim tijelom? Rasipa, pali, ubija i remeti sklad sirovina i zatim puni želudac mrtvim i otrovnim tijelima koja sadrže samo neke od tisuća hranjivih tvari. Na ovaj način njegovo uzimanje nekih sastojaka može prijeći stotinama puta količine potrebne tijelu, dok će manjak nekih drugih sastojaka biti u istom srazmjeru manji.

 

Parazitske stanice i debljina

Od kuhanog se mesa, bijelog kruha, tjestenina, riže, slatkiša, masla i margarina stvaraju parazitske stanice sasvim jednostavne građe, pod čijom se težinom ovisnik o hrani savija. Znanstveni istraživači mogu lako dokazati da su prije 50, 100 ili 200 godina ljudske slabosti redovito bivale popraćene pretjeranom mršavošću.

tjestenina-ll

U naše dane čovjek je posao otporni­ji, pa ljudsko tijelo može izdržati neprirodnu hranu i spriječiti ulazak neumjerenih količina jela gubitkom teka, proljevom, povraćanjem i drugim sredstvima. Ipak tijekom vremena ljudski organizam popusti pod pritiskom umjetne hrane, „prilagodi" joj se i do­pusti stalnu debljinu trbuha i bucmastost obraza. U takvim se osobama, u skladu s njihovom tjelesnom građom, prvo izgrade a potom održavaju jednostavne, beskorisne, neaktivne stanice. To je razlog zastoje da­nas mršavost rjeđa, a svijet pun ružnih, neprirodnih debeljaka.

Danas se mnoga djeca rađaju s teretom bezvrijed­nih i neaktivnih stanica. Njihovi ograničeni roditelji ponose se što su im djece debela i bucmasta. Katkada je ova debljina do te mjere pretjerana da straši sve koji shvaćaju o čemu se radi. Usprkos tomu nerazbori­ti svijet prikazuje ove nakaznosti na pakovanjima dje­čje hrane kao siguran znak dobra zdravlja.

 

Tumori

Ljudski organizam čini velike napore kako bi držao pod kontrolom prekomjerno razmnožavanje pa­razitskih i beskorisnih stanica, raspoređujući ih po svim slobodnim dijelovima tijela, po rukama i noga­ma, oko brade, po potrbušini, kukovima i bilo gdje. Ipak se dogodi da pokatkad neke od tih stanica izma­knu kontroli i izdvoje se iz zajedničkog života, posta­nu nezavisne, žive samostalno i umnožavaju se bez ograničenja. Organizam veoma često uspijeva držati na okupu grupe tih stanica, sprečavajući njihovo širenje. Taj se nakup onda naziva „dobroćudnom izraslinom" ili „dobroćudnim tumorom", pa ga se mora strogo razlikovati od izrasline što se slobodno grana raznim dijelovima tijela kako bi bujala na bjelančevi­nama (posebno životinjskim), koja je poznata pod imenom „zloćudni tumor" ili jednostavno „rak".

 

Cjelovite biljke

Treba istaknuti činjenicu da kuhanje nije jedini čimbenik što utječe na gubljenje hranjive vrijednosti jestvina. Bijelo brašno i guljena riža su štetni i kad se jedu sirovi. Ni suha slama nije savršena hrana, usprkos činjenici da može održati životinje na životu. Savršena jestvina mogla bi biti stapka žita zajedno s klasom, ako se jede ljeti zelena a zimi suha. Krava i koza ne smatraju običnu planinsku travu savršenom ishranom. Te su životinje evolvirale u slobodnoj pri­rodi, hraneći se istovremeno travom, lišćem, voćem i povrćem.

Zbog toga su rečene životinje podložne po­sebnim bolestima jer je čovjekovim uplitanjem uskra­ćena odgovarajuća hrana što je zahtijevaju njihove stanice. Usprkos tomu organi životinja koje jedu obi­čnu travu nisu ni blizu u opasnosti kao ljudski organi, niti ih mikrobi straše kao nas, iz jednostavnog razloga što nemaju kuhinje.

Ako nije moguće stanicama raka vratiti odlike što ih posjeduju normalne, zdrave stanice i uključiti ih u zajedni­štvo s njima jedenjem voća, koje je, istina, siromašno bjelančevinama ali je bogato vitaminima i drugim sa­stojcima najviše hranjive vrijednosti, onda to neće moći učiniti nikakav lijek na zemlji. Svi pokušaji liječenja raka medicinskim sredstvima i operacijama osuđeni su na potpuni neuspjeh. A razborit čovjek ne bi nikad trebao patiti od raka, pod uvjetom da ne naru­šava sklad sirovih materijala.

 

Suvišne kalorije

Stanice proizvedene od piletine, riže, juhe, prženih jetara, kruha i maslaca, krumpira i slastica, lišene su sposobnosti za bilo kakvo korisno djelovanje. Aktiv­ne, specijalizirane i sasvim zdrave stanice ljudskog ti­jela nastaju isključivo od sirova voća i povrća, to jest od onih bjelančevina što u ljudski organizam unose na tisuće hranjivih sastojaka u prirodnom i živom stanju, a što se ovisnici o kuhanome udostoje tu i tamo jesti „iz luksuza".

povrce-ll

U ovo vrijeme svatko bi morao biti svje­stan ozbiljnosti zločina što ga majka čini govoreći dje­tetu da ne kvari apetit voćem prije večere, jer će uskoro morati jesti „pravo" jelo. Ona mu zapravo kaže da ne jede tisuće različitih sirovina bitnih za orga­nizam u njihovu prirodnom i živom stanju, već da čeka na njihove mrtve i beživotne ostatke što će mu ih uskoro dati u obliku jela.

Jedači kuhanoga su zadovoljni mišlju da je hrana koju jedu bogata kalorijama. Kalorije, međutim, mogu biti korisne samo ako se mogu uporabiti u pot­punosti. Ako je mišićnih stanica malo, a uz to su i sla­be, boležljive i neelastične, velik dio kalorija ostaje neiskorišten i, nakon što napravi tijelu znatne smetnje, napušta organizam u obliku topline i besciljno se gubi.

S kuhanom hranom ovisnici unose u tijelo tri do četiri puta više kalorija nego što je tijelu potrebno za njegove funkcije, dočim kalorije iz sirovih namirnica potpuno služe svojoj svrsi, jer su takve namirnice popraćene svi­me što je potrebno za iskorištavanje sadržanih kalori­ja.

 

Znanost u povojima

Mnoge knjige su nastale na temelju proučavanja pojedi­nih sastojaka hrane, proučavanja koja nisu više ograničena samo na znanstvene krugove, nego su postala jako po­pularne. Međutim, velika pozornost što se posvećuje pojedinim sastojcima proizlazi iz činjenice da smo poremetili njihovu potpunost i lišili tijelo njihova naj­važnijeg dijela.

Proučavanje pojedinih hranjivih spojeva još uvijek je u povojima, tako da čovjek ne zna ni jedne od tisuća njihovih tajni. Stoga bi to proučavanje trebalo prepustiti znanstvenim krugovima, a svi poku­si za ispitivanje pojedinih hranjivih spojeva, posebno životinjskih bjelančevina, umjetnih vitamina i mine­rala, trebali bi se obavljati isključivo na životinjama. Zbog našeg nesavršenog znanja vrlo je opasno praviti pokuse na ljudskom tijelu.

U svakom slučaju nema potrebe utjecati se izdvojenim umjetnim sastojcima, kad ih stalno imamo na raspolaganju u njihovoj čudesnoj potpunosti, a pogotovo zato što nijedna hranjiva tvar nije korisna ako se uzima izolirano.

 

Žive stanice

Biolozi i liječnici su dužni poticati, čak i nagoniti svijet da hranjive sastojke ne odjeljuju jedan od drugoga, već da ih uvijek uzimaju skupa, u njihovim prirodno ujednačenim omjerima i s njihovim živim stanicama. Ne bi uopće smjeli govoriti o korisnosti izdvojenih hranjivih sastojaka, nego naglašavati njihovu neophodnost, upravo kao što čistoću avionskog benzina ne smatramo samo korisnom nego neophodnom. Ne bi uopće smjeli nabrajati koristi od ikojeg pojedinačnog vitamina, već bi trebali naglašavati opasnost od njiho­va uništavanja i remećenja njihove potpunosti.

Općenito govoreći, sva znanost o prehrani se može sažeti u dvije glavne točke kojih bi trebalo biti svjesno cijelo čovječanstvo: Ljudska prehrana bi se trebala sastojati isključivo od živih stanica. Samo namirnice koje se sastoje od živih stanica posjeduju sve što je potrebno za zadovo­ljenje potreba ljudskog organizma. Čovjek nije lešinar. Nije mesožder ni toliko da bi bio u stanju uhvatiti muhu u zraku i pojesti je, ili poput divlje životinje ra­skomadati lovinu i požderati je zajedno s utrobom i kostima.

 

Birati za sebe

U prirodi ima običnih i uzgojenih biljaka. Najsavršenije i najhranjivije biljne stvari su uzgojene vrste voća, zelenog povrća, žitarica i korijenja. Izme­đu svih životinja čovjek je razvio i dosegnuo visok stupanj savršenstva upravo zato što je radom svojih ruku uspio uzgojiti najkvalitetniju hranu i takvom prehranom razvio vlastito tijelo. Čovjek stoga mora, koliko god je to moguće, birati za sebe najhranjivije namirnice.

vocepovrce-ll

Jedući kuhanu hranu čovjek zatvara svoj apetit s tri ili četiri vrste umjetnih tvari i lišava vlastiti or­ganizam tisuća bitnih spojeva. Najočigledniji dokaz za ovu tvrdnju je činjenica da je među tisućama liječničkih recepta teško naći ijedan u kojem nije imeno­van neki od vitamina, ali ćete vrlo rijetko naići na recept u kojem se imenuju bjelančevine, masnoće ili ugljikohidrati.

Ukratko, čovjek uživa u dobru zdravlju dotle dok se hrani isključivo sirovom biljnom hranom, obolije­va u srazmjeru s jedenjem kuhane hrane, a umire kad živi isključivo na takvoj hrani.

Pripremio:

D. Hrkovac

Pročitano 2774 puta

Ostali članci: zivot