Petak, 23 Siječanj 2015 08:51

Krivnja i život u prošlosti vode u depresiju i ‘proždiru’ živce

Napisao 

Krivnja je životni teret s kojim je teško živjeti. U raljama krivnje čovjek je kronično nezadovoljan i iz dana u dan gubi samopoštovanje. Jedini lijek je život u sadašnjosti

Sigmund Freud bio je u pravu – osjećaj krivnje i depresija usko su povezani. Skeniranjem mozga utvrđeno je da mozak depresivnih ljudi mnogo jače reagira na krivnju od mozga onih koji nemaju problema s depresijom, što potvrđuje Freudovu teoriju da je osjećaj krivnje okidač za depresiju.

 

- Osjećaj krivnje nas proždire i predstavlja silan teret s kojim je teško živjeti. U raljama osjećaja krivnje čovjek postaje kronično nezadovoljan, iz dana u dan gubi samopoštovanje, povlači se od svijeta te zatvara u sebe, što u konačnici rezultira depresijom – pojasnio je psihijatar dr. Milan Košuta.

Krivnja se pojavljuje kad um počinje definirati što je ispravno, a što pogrešno. I to prema kriterijima i standardima koje su nam usadili roditelji, učitelji, prijatelji i društvo. Osjećaj krivnje počinje “gristi” čovjeka čim um donese presudu da smo postupili pogrešno.

Analiziranje prošlosti okidač je za osjećaj krivnje. ako se ništa ne može promijeniti, kopanje po ranama uvijek je loše!

No zbog stalnog bombardiranja “pravilnog stila života” ljudi osjećaju krivnju i kad ugađaju sebi, kad misle da nisu učinili dovoljno, ako nekog uzrujaju, ako se naljute ili smatraju kako su nešto trebali napraviti drukčije. Čak i okorjeli kriminalci osjećaju krivnju kad urade nešto krajnje nemoralno. Normalne ljude krivnja muči i kad lažu, prešućuju istinu ili varaju jer smo odgajani u duhu poštenja kao najveće vrijednosti.

Vrlo je bitno osloboditi se iscrpljujućeg osjećaja krivnje koji ne samo da koči pri donošenju razumnih odluka nego sprečava čovjeka da se oslobodi prošlosti i negativnih osjećaja koji ga prate.

Od ‘Ti nikad’ i ‘Ti uvijek’ odmah bježite

Fraze koje potiču krivnju su: “Ti uvijek” ili “Ti nikad” te “Trebao sam znati”. Krivnja se pojavljuje kad nismo sposobni oprostiti ni sebi ni drugima. Praštajte i nećete postati talac krivnje.

Krivnja stvara još veću krivnju

Osjećaj krivnje svakodnevno poput vampira crpi energiju. Krivnja utječe na donošenje loših odluka, nakon čega se ponovno stvara osjećaj krivnje jer smo odlučili tako, a ne drukčije.

Krivnja je bačena na odrasle i djecu

Nisi dovoljno s djecom, nemaš sve petice, krivnja proždire ljude čak i onda kad se odmaramo jer se svakodnevno ističe važnost aktivnog života te čak i djeca osjećaju krivnju kad ljenčare i ne rade ništa. Neki su otišli u krajnost te krive sebe kad nisu pod stresom smatrajući da ne rade dovoljno.

Riječ stručnjaka: Dr. Milan Košuta

I država nametanjem krivnje kontrolira ljude

Osjećaj krivnje nameće se u obitelji, vezi, tvrtki te u naciji i državi s namjerom da se čovjeka drži pod kontrolom. Sve dok sadašnji koncept “držat ću ljude pod kontrolom, pa ću uspjeti napraviti to što sam zamislio” ne zamijeni neki novi u kojemu će se poštovati autentičnost osobe, kod ljudi će biti prisutan jak osjećaj krivnje, kaže dr. Košuta.

U našem se društvu krivnja nameće od najranije dobi. Vrlo je važno na vrijeme prepoznati situaciju u kojoj vam netko pokušava nametnuti teret osjećaja krivnje. Takve ćete osobe prepoznati jer se služe karakterističnim frazama poput: “Pogriješio si jer nisi napravio to i to”, “Boli me glava zbog tebe”, “Da si to napravio, sad ne bi bilo problema”. Prije no što počnete misliti da ste krivi za sve što je krenulo po zlu, detektirajte ljude koji vam, najčešće analiziranjem događaja iz prošlosti, pokušavaju nalijepiti etiketu dežurnoga krivca te se odmaknite se njih.

Jer ja to zaslužujem

Krivnja će, uzme li maha, postati tamničar, a vi njezin zatočenik. Da biste se spasili od negativnog osjećaja predbacivanja sebi i grizodušja, umjesto da ugađate drugima, zapitajte se što vi uistinu želite, a što ne.

Tek kad se, umjesto na vlastitu krivnju, fokusirate na vlastite želje i stvarnu situaciju, počet ćete razmišljati o rješenjima i kretati se naprijed prema cilju, a osjećaj krivnje će izblijedjeti. Prihvatite da se neke stvari oko vas događaju i prestanite preuzimati krivicu baš za sve. Usredotočite se na sadašnjost, a ne na to što ste možda trebali, ali niste učinili u prošlosti.

Osjećaj krivnje iskoristite za pozitivne promjene u životu, postanite bolji prijatelj, budite profesionalniji na poslu te neke stvari ubuduće radite na drukčiji način. Tako ćete izbjeći i drugu zamku krivnje – paralizu pri odlučivanju zbog razmišljanja “što će biti ako”. Imajte na umu da posvuda postoje ljudi koji su pravi stručnjaci u nametanju osjećaja krivnje te promijenite način na koji reagirate na njihove zlurade komentare. Griješiti je ljudski, stoga spustite kriterije i nemojte biti prestrogi prema sebi. Dopustite si pogreške i oprostite si neke krive korake počinjene davno prije imajući na umu da ste tada postupili najbolje što ste znali i mogli. Iz pogrešaka izvucite lekcije.

Dvije male riječi “trebao sam” uzrok su osjećaja krivnje, stoga ih ubuduće jednostavno izostavite i osjećat ćete se mnogo bolje.

Pomirite se s prošlosti i živite u sadašnjosti

Stalno razmišljamo na način: “Da sam bar…” i “Trebao sam” – stoga je spoznaja da ne možemo promijeniti prošlost jedna od najtežih. Umjesto na prošlost usredotočite se na budućnost jer na nju možete utjecati.

Tko živi, taj i griješi. Znate li nekoga tko je savršen?

Vaš će vam um postati najgori neprijatelj ako mu dopustite da pojačava negativan osjećaj krivnje za nešto što ste učinili u prošlosti. Prošlost ne definira sadašnjost – stoga povucite granicu između sebe kakvi ste danas te svog lika i djela iz prošlosti.

Napravite nešto čime ćete se ponositi!

Time što stalno razmišljate o vlastitim pogreškama nećete baš ništa promijeniti. Krenite stoga u akciju i napravite nešto čime ćete se ponositi. Osjećaj da možete i vrijedite potisnut će osjećaj krivnje.

- Sanja Rapaić

Pročitano 4709 puta

Ostali članci: zivot