Četvrtak, 26 Rujan 2013 18:23

Zdrava hrana - upute iz srednjeg vijeka (2)

Napisao 

Prije više od 800 godina opatica Hildegarda iz njemačkog gradića Bingena zabilježila je u nekoliko knjiga svoja znanja o uzrocima bolesti i načinu funkcioniranja ljudskog tijela. Ovdje pročitajte njezine savjete o zdravoj prehrani.

 

Ribe, ptice...

Hildegarda u svojim knjigama opširno govori o ljekovitom bilju, voću i povrću, ali isto tako i o koristi ili štetnosti riba, ptica i ostalih životinja za čovjekovo zdravlje:

"Postoje ribe koje se po svojoj prirodi zadržavaju na dnu mora i rijeke i tamo traže sebi hranu i razgrću dno vode kao svinje zemlju. Tamo jedu korijenje nekih biljaka što trajno rastu, a traže i drugu hranu koja im odgovara. Katkad se uzdižu do sredine vode, katkad se spuštaju na dno i tamo najčešće ostaju. Njihovo je meso nešto mekše i nije zdravo i prikladno za hranu, jer se većinom zadržavaju na dnu vode.

Ima i drugih riba koje se uglavnom zadržavaju u sredini i u području čiste riječne ili morske vode i tamo traže hranu. Na izbočenim dijelovima hridi nalaze biljke koje su veoma zdrave i kojima se hrane i koje imaju u sebi toliko zdravlja da bi čovjek mogao hraneći se njima odagnati svaku bolest koja ga snađe. Te su ribe zdrave kao hrana, njihovo je meso jako, jer one prije svega borave u sredini vode.

Postoje i druge ribe, koje se običavaju zadržavati na površini mora i rijeke i tamo traže sebi hranu u nečistoj pjeni i smeću što leži na površini. One su više od drugih riba prožimane sunčanom toplinom. Katkad se zavlače u mala udubljenja gdje stoji prljava, smrdljiva voda koja ne može otjecati. Zbog toga je njihovo meso nezdravo i mekano i slabo i nije ga dobro jesti."

 

Adamova hrana

Na drugom mjestu, Hildegarda opisuje neobično djelovanje nekih biljaka na ribe i ljude:

"Bog je nekim ribama dao neku vrstu razuma, u skladu s njihovom prirodom i vrstom, tako da one prepoznaju u vodi određeno bilje i korijenje. Njima se hrane ako nemaju druge hrane, a njihova je snaga i priroda toliko snažna da zahvaljujući njima mogu pola godine ili četiri mjeseca živjeti bez hrane, a da njihovo meso zbog toga ne oslabi.

Kada te ribe kasnije opet osjete glad, a nemaju druge hrane, mogu se dugo vremena održavati na životu istim biljem i korijenjem što su ga već upoznale. Kada bi čovjek poznavao to bilje i korijenje i umio ga pronaći za sebe i katkad ga jeo, mogao bi isto tako četiri ili pet mjeseci preživjeti bez druge hrane.

Njegovo bi meso međutim od toga otvrdnulo i ne bi više bilo podatno kao sada. Kad je Adam bio istjeran iz raja, on ih je poznavao, tražio ih u vodama i katkad ih jeo kada nije imao druge hrane. Ali kad je uspio sebi pribaviti drugu hranu, klonio ih se.

To se bilje ne razvija lako ni ne propada lako. Jedu li ga ribe ili životinje, ono ostaje dugo u njihovu želucu neprobavljeno, jer se veoma teško probavlja. Zbog toga životinje koje ga jedu ne osjećaju dugo vremena glad, a to se bilje probavi tek s drugom hranom koja se kasnije pojede."

 

Strasti i potomci

Hildegarda ima neobična zapažanja o pticama i četveronožnim životinjama:
"Pernate su životinje hladnije od životinja koje se kreću po tlu jer ne nastaju iz tako žestoke strasti. One imaju i čistije meso od životinja što žive isključivo na tlu, jer ne izlaze iz majke gole, već u ljusci.

Četveronožne životinje koje žderu druge i hrane se pokvarenom hranom, a u potomstvu dobivaju mnogo mladih, kao na primjer vuk, pas, svinja, proturječe ljudskoj prirodi isto kao korov, jer čovjek ne postupa tako.

Stoka koja ždere čistu hranu, na primjer travu i slično bilje s pašnjaka, i koja u potomstvu ne dobiva mnogo mladih, dobra je za čovjeka kao hrana, poput dobra i korisna ljekovita bilja. Iz obje se vrste životinja mogu međutim dobiti ljekovita sredstva."

 

Svinjsko meso

Svinjsko meso može, ovisno o okolnostima, predstavljati ljekovito sredstvo, ali Hildegarda u načelu odvraća od njegova korištenja:

"Svinja je topla i ima žestoku ćud i sluzava je, jer je ne čisti hladnoća. Ponešto je i gnojna i uvijek proždrljiva, nalik na vuka koji razdire druge životinje. Osim toga ima i pseću ćud, jer poput psa rado boravi uz čovjeka. To je nečista životinja, zbog čega njezino meso nije zdravo ni dobro da ga jedu ni zdravi ni bolesni ljudi. Ono ne umanjuje naime ni sluz ni druge slabosti u čovjeku, već ih još pojačava, budući da se njegova toplina spaja s čovjekovom toplinom i u čovjeku budi ćudoredne oluje i burna djela koja nipošto nisu dobra."

To se Hildegardino obrazloženje za zabranu svinjskog mesa može teško svesti samo na jednu formulu. Pritom igra ulogu više gledišta, a sigurno nije posljednje ono da svinjsko meso potiče osjetila, što Hildegarda opisuje kao "buđenje ćudorednih oluja". Još jedan navod ukazuje na to: nedostatak hladnoće. Pri skladnom je funkcioniranju normalno da se vruće priguši hladnim, a hladno ublaži toplim. Ravnoteža suprotnosti pripada biću prirode.

 

Za iznemogle

Postoji jedan slučaj kada je djelovanje svinjskoga mesa poželjno: u slabih, starih ljudi. Hildegarda piše:

"Ali jako oslabljen čovjek čije je tijelo iznemoglo i suho neka jede meso mlade svinje dok je toliko slab, kako bi od njegove topline dobio vlastitu toplinu. Kada ozdravi, neka ga više ne jede, jer bi ono tada u njemu samo hranilo bolest."

Time je objašnjeno zašto Hildegarda odvraća od svinjskog mesa. Ono čini čovjeka u načelu više bolesnim nego zdravim. Njegov se očito jak sadržaj hormona može iskoristiti kao ljekoviti učinak ako su sadržaj hormona i njihova funkcija smanjeni. To je slučaj u starih ljudi, pa izraz "suh" upućuje upravo na to da su presušile žlijezde što izlučuju spolne hormone.

Hildegarda na jednom mjestu piše o "sjemenu koje se sasušilo", dok "zelenilo" znači naprotiv snagu razmnožavanja, životne sposobnosti. Ne mora zbog toga odmah postojati neka bolest. Opća se slabost starijih ljudi može svinjskim mesom popraviti - "može se donekle obnoviti snaga"

 

divljac

 

Divljač

Meso divljači je po Hildegardi zdravije od domaćih životinja. To vrijedi i za divlju svinju: "Divlja svinja ima istu osobinu (kao domaća svinja), ali je čistija."

Da divljač ima zdravije meso, čujemo i u vezi s divljom guskom naspram domaće guske. Tamo se spominje da divlja guska ima zbog svoje velike pokretljivosti zdravije meso, jer mora letjeti, mora se tjelesno izvanredno mnogo kretati.

Od ljekovitih učinaka što ih još ima svinjsko meso Hildegarda spominje: "Onaj čije je tijelo već gotovo nestalo neka često jede kuhanu svinjsku jetru; to će ga okrijepiti i ojačati."

Taj izraz "nestalo" više je nego "biti suh". Tu se ne radi samo o gubitku snage, već o potpunoj oslabljenosti uslijed mršavljenja i drugih procesa trošenja.

Hi1degarda kaže: "Gubavac neka izbjegava svinjsko meso jer bi ono pojačalo gubavost u njemu." "Guba" (lepra) je u Hildegarde svaka bolest koja se očituje na koži. Najbolje je da svi koji su opterećeni kožnim bolestima izostave iz svog jelovnika svinjsko meso.

Možda se ljekoviti učinak vegetarijanske kuhinje gdje se koristi sirova hrana može pripisati tome što je iz prehrane isključeno svinjsko meso. Gotovo sve kobasice sadrže svinjsko meso i zbog toga ih kožni bolesnici trebaju izbjegavati.

Pročitano 2931 puta

Ostali članci: zivot