Subota, 17 Listopad 2015 09:47

Trogodišnje botaničko istraživanje dokazuje da Ramayana nije mit

Napisao 

Ljudi koji podcjenjuju Ramayanu smatrajući je mitologijom ili samo još jednom epskom pričom te Ramu kao izmišljenog lika, bi se trebali biti spremni odreći svog skepticizma. Prije nekoliko godina, dvojica botaničara smještenih u Chennaiju su izašli u javnost s trogodišnjim istraživanjem koje dokazuje kako je Ramayana, autora Valmikija, istinita životna priča čiji su opisi likova, događaja i okoliša tog perioda – činjenica.

 

Svih 182 biljaka spomenutih u Ramayani, uključujući cvijeće, stabla i voće, su dokazano postojale. Dva botaničara, M. Amrithalingam i P. Sudhakar, koji rade u CPR Centru za okoliš u Chennaiju, izjavili su kako mogu potvrditi postojanje flore i faune koju spominje Valmiki u Ramayani.

“Proučavali smo put kojim su se kretali Rama, Sita i Lakšmana iz Ayodhye na sjeveru prema jugu u svom prognanstvu u šumu na 14 godina. Na naše iznenađenje, mogli smo prepoznati sve biljne vrste spomenute u Ramayani”, Amrithalingam je izjavio za medije. Kao taksonom, Sudhakar je potvrdio biljnu raznolikost na sanskritskim i latiničnim imenima.

Njih dvojica su započeli putovanje iz Ayodhye i stigli do tropske i listopadne šume Chitrakute. “Valmiki je poznavao floru, faunu i geografiju. Ono što smo mi uvidjeli je kako ista flora i fauna postoji na istim mjestima zapisanim u Ramayani”, objasnila je Nanditha Krishna, direktorica CPREEC-a koja nadgleda taj project.

Prema Krishni, Ramayana je geografski izrazito točna. “Sva mjesta njihovog putovanja su još uvijek prepoznatljiva i imaju dugu povijest i tradiciju iza sebe. Nije moguće da jedna osoba zapiše tako nešto izmišljajući sva ta mjesta i lokalne folklore s velikom vjerodostojnošću. Valmiki nije nigdje pogriješio opisujući biljne vrste i divlje životinje”, kaže ona.

Sudhakar je ukazao kako su prema priči, Rama, Sita i Lakshamana bili upozoreni pri ulasku u Dandakaranya šume. “U ovim šumama ima lavova i tigrova. Sada više nema lavova, jer su kroz zadnja stoljeća istrebljeni. Međutim, stijene u poznatoj Bhimbetki sadrže pretpovijesne crteže lavova i tigrova što potvrđuje Valmikijevo pisanje.”

Amrithalingam i Sudhakar su putovali iz Dandakaranye u Panchavati i Kishkindu. “Primjetili smo kako Kishkinda ima suhu i vlažnu klimu koja se sukladna izjavama Valmikija”, kaže Amrithalingam.

Predjeli Citrakuta i Dandakaranya spomenuti u Ramayani se protežu preko današnjih država Madhya Pradesh, Odishe i Andhra Pradesha. Panchavati, iz koje je Sita oteta od Ravane, se nalazi na obalama rijeke Godavari u današnjoj Maharastri. “Valmiki spominje razne vrste životinja i ptica koje se nalaze u ovom području. To uključuje hamsu (labuda), karandavu (crna liska), krauncu (čaplja), mayuru (paun) i sarasu (ždral). Sve ih možemo i dan danas vidjeti tamo”, kaže Krishna.

Rama je u svom razgovoru sa Sitom i Lakšmanom govorio o važnosti biljaka i stabala na koje su nailazili u svom putovanju. “Čak i danas postoje Sthala Vrikshe i biljke koje se obožavaju. Tulasi, banyan, punnaga su neki od primjera koji podržavaju teoriju kako Ramayana nije samo priča već pravi dnevnik”, kaže Krishna.

Istraživanje ih je odvelo do Shri Lanke gdje su također pronašli floru i faunu koja se spominje u Ramayani. Ravanin botanički vrt je poznat pod imenom Ashoka Vana zbog prisustva Ashoka stabala. “Zimzelena Ashoka Vana se može opisati kao vrt gdje je ljepota prirode potpuno ispoljena”, kaže Amrithalingam.

“Valmiki je znao o čemu piše. Ukoliko nije bilo duboko upućen u topografiju, geografiju i ekologiju tih područja, nije mogao iznijeti tako točne i jasne detalje vremena, mjesta i okolnosti”, kaže Krishna. Pronalasci i zaključci istraživannja su objavljeni u obliku knjige pod imenom “Biljna i životinjska raznolikost u Valmikijevoj Ramayani.

Pročitano 2011 puta

Ostali članci: zanimljivosti