Četvrtak, 26 Lipanj 2014 15:04

Solsticij 21.06. u 12:51h (dhmz)

Napisao 
a. mucha-summer a. mucha-summer

Solsticij je prirodni trenutak kada Zemlja napravi jedan krug oko Sunca koji traje godinu dana. Za ljetni Solsticij dan je najduži, a noć najkraća. Solsticij se još kod nas naziva i Suncostaj. Nekada su ljudi štovali prirodu i slavili dan Solsticija kao dan vatre, dan Sunca i početak novog ciklusa, odnosno godine. Danas su nam poznate baklje Ivanjske, odnosno krjesovi koji se pale na „Ivandan“. U Istri su se ti krjesovi palili na gotovo svakom brdu pored nekog gradića ili sela. U Indiji se pale vatre oko koje hinduistički svećenici pjevaju mantre i molitve. U africi se pale logorske vatre i bubnjevima se slavi njena moć. Am. Indijanci taj dan slave tako što plešu oko totema bez hrane i vode nekoliko dana, a događaj zovu ples Sunca. Stare megalitske kulture koje su poznate u zapadnoj Evropi ostavile su dokaze poput „Stonehange“ o značaju tih rituala solsticija i ekvinocija. Ta ista kultura o kojoj se gotovo ništa i ne zna ostavila je svoje tragove i u Istri. Na brdu Sv. Anđel pokraj Poreča ponosno stoji kameni krug ( tolos) koji prati ekvinocij i na kojem su se održavali obredi. Kod Rovinja brdo Maklavun također ima kameni krug koji je okrenut prema zimskom solsticiju. Kao takav jedini je na ovom području Evrope. Na samom špicu poluotoka Istre, Rt Kamenjaku, postojao je isto tako kameni krug od megalita od kojih je samo jedan ostao na svom mjestu. U Egiptu je Sunce bio vrhunski Bog ( Ra ), a neke građevine gledaju u pravcu ekvinocija. Inke u Južnoj Americi također imaju glavnog boga Inti – bog Sunca, a način na koji su nekada ( prije konkvistadora )slavili Solsticij oni pamte još i dan danas….. U Indiji se u hramovima pale male vatrice na oltarima njihovih božanstava, zatim se brahman ( hindu svećenik ) okrene prema vjernicima s vatrom u ruci i predaje im njenu energiju. Vjernici rukama imaginarno hvataju vatrenu energiju i prolijevaju je oko svoje glave kako bi se energetski očistili odnosno kako bi dobili blagoslov Vatre. Postoje još mnogi drugi primjeri iz različitih kultura i tradicija koliko je vatra, sunce, solsticij važan element ljudskog duha i ljubavi prema prirodi.

Ovo doba trebali bi koristiti zagledavši se u sebe, te vidjeti kako smo iskoristili svoje potencijale i obavili i ostvarili prethodne planove i htijenja. Lavanda, kamilica, ruže, ljiljani, te ivančice, cvijeće su ove blagdanske svečanosti. A boje koje ga obilježavaju su plava, zelena i žuta. Ovo je vrijeme kada je Sunce u naponu svoje snage. Apolon pravi mjesto Dionizu, Oziris- Setu, Baal -Motu, Hrastov kralj -Svetom kralju, sir Gaawain - Zelenom vitezu, a Mračnog Boga mijenja Bog Svjetlosti. Vrijeme je kad je sve u cvatu, vrijeme između sađenja i žetve. Nose se krune od cvijeća i pleše oko vatre. Oltar se ukrašava cvijećem i svijećama, a rituali se odvijaju u poljima. Pije se medovina i prave kolači od meda ili kukuruzni kruh s medom i maslacem. U nekim zemljama biljka hmelj je simbol ove svetkovine. Pruska posluga imala je običaj brati hmelj na ovaj dan i vješati po jednu biljku za svakog člana obitelji. Biljka bi se vezala u snopić i stavljala u jasle kamo će za vrijeme žetve biti stavljene žitarice. Taj snop hmelja predstavljao je božicu Kupolu kojoj su se seljaci molili za dobru žetvu. Tu je također i imela koju su Kelti, druidi i Skandinavci skupljali u ovo doba. Bijeli cvjetovi bazge simbol su Božice i koriste se, zajedno s crvenom kaduljom, u ljubavnim čarolijama. Vatre koje se pale u ovo doba godine predstavljaju nebesku vatru. Koriste se svijeće svijetlih i pastelnih boja, žute i zlatne. Vatre se pale za zdravlje, plodnost, ljubav, kao žrtva i za duhovno pročišćenje. Radi se o drevnoj tradiciji Europe. Vatre se pale na povišenim mjestima i lože se hrastovim drvetom. Te vatre bi trebale otjerati zmaja koji uzrokuje bolesti. Pepeo vatre koristi se u čarolijama za plodnost. U nekim dijelovima Engleske ove se vatre koriste za blagoslov jabuka. Amajlije se stavljaju u polja i oko drveća radi plodnosti, i na kuće da bi ih se zaštitilo. U nekim dijelovima Francuske ljudi dok skaču kroz vatru drže u rukama grančice lješnjakova drveta. U Češkoj ukrašavaju mlado drvo, na vrhu drveta je velika zastava, a drvo se kiti cvijećem, vjenčićima i crvenim vrpcama. Kad se zapali krijes, momci i djevojke se tim vjenčićima nabacuju kroz vatru. Parovi triput skaču kroz vatru držeći se za ruke. Neki od vjenčića se čuvaju i pale za vrijeme oluja. U mnogim je narodima bio običaj mladi par u prvom mjesecu braka hraniti hranom i pićima koji su se bazirali na medu, jer se vjerovalo da med ima magično djelovanje na plodnost i začeće. Stoga je lipanj i u današnjim kulturama ostao tradicionalan mjesec za vjenčanja, a prvi mjesec nakon vjenčanja je ostao «medeni mjesec». Stari Germani, Slaveni i Keltska plemena u Europi su slavili solsticij paljenjem krijesova. Rimljani su u ovo doba slavili Vestalije, festival u čast Veste, boginje Zemlje. U to doba je dozvoljavano i udatim ženama da ulaze u hramove Veste, u kojima su tijekom godine boravile samo Vestine svećenice,- Vestalke. Dolaskom kršćanstva, mnogi se od ovih paganskih rituala gube, no neki poprimaju kršćansko ruho i nastavljaju se. Nekoliko dana nakon ljetnog solsticija, 24. lipnja, slavi se Sveti Ivan Krstitelj, na navodni dan njegova rođenja, što samo po sebi predstavlja kuriozitet, jer se praznici ostalih kršćanskih svetaca slave na dan njihove smrti. „Ivanje“ se slavi svega nekoliko dana nakon ljetnog solsticija, baš kao što se i Božić slavi tri dana nakon zimskog solsticija... I današnji neopaganski kultovi, naročito Wicca kult koji se djelomično zasniva na starim Keltskim vjerovanjima i obredima, slavi ljetni solsticij. napisala- Ines Pautz

Pročitano 1618 puta

Ostali članci: zanimljivosti