Utorak, 06 Listopad 2015 07:21

Neka bude volja tvoja

Napisao 

Uvijek nekako počinje samo kao zamisao … ili tek na toj razini počinjem obraćati pažnju. Zapravo je, svo ono uvrtanje u trbuhu koje me pokreće, jasan signal vanvremenske ljubavi, koja potpuno preuzima svu prethodno iskreiranu potrebu za kontrolom događaja. Tebe kada udahnem, osjećam da sam kod kuće. Tebe kada gledam, gubim svaku predstavu o svemu. Zanijemim. Mislim da se pod otiskom tvojih ruku preoblikujem u srce koje dubokim udarima održava ovo tijelo u životu, naročito onda kada ti se moj dah uvelike predao.

Ne može se ovaj tekst oblikovati po vremenskom slijedu ili nekom posebnom smislu. Ovdje se iz najdublje razine našeg postojanja preljeva energija međusobnog privlačenja i prepoznavanja svega onoga što stoljećima živi u nama. Sve je toliko očaravajuće, da u stanju potpune opijenosti nisam u mogućnosti da razlikujem sanjam li ili sam budna.

U toplini tvog prisustva rastapa se sve što me iluzorno štiti od izmišljenih vanjskih prijetnji. Širim se u vrtlogu dopuštanja tvom biću da me uzme kako god me želi i da radi sa mnom što god hoće. Sav strah od ranjavanja ovdje ne postoji. Sve mi daješ, a ništa ne tražiš. Svojim postojanjem u mom životu ostvaruješ za mene nezamislive fantazije. Bajkovita priroda svakog našeg susreta čini da se lepršavo krećem oko tebe, sve dok me tvoja ruka ne učvrsti na tvojim dlanovima. Potpuno gubim razum u prostranstvu tvog pogleda, privijam se uz tebe, mirišem te, preslikavam se o tebe i uvijam.

Volim to. Volim kako se prelijevaju razigrane faze u kojima ti se izmičem, samo da bi mi ponovni dodir bio uzbudljiviji i življi od svega što znam da postoji. Volim i kada se uspinjem na prste, da bih te obgrlila i volim što baš pred trenutak mog potpunog kolapsa od klecanja, osjećam sigurnost koju mi ​​pružaš.

 

Volim i kada ne znam što radim. Kada te moje ruke same traže, dok te s polu otvorenim usnama gledam u beskraju svega što jest. Volim kada me očarano promatraš i pitaš: “A, što?”. Volim kada mi pričaš što sve voliš kod mene, samo zato što ti je pogled tada topliji i pokret nježniji. Volim kada se smijem; kada šale tvog srca razveseljavaju moj duh.

Volim kada sam potpuno u tvojoj kontroli, ili kad to tako izgleda. Volim kada me podigneš i kada u mlataranju nogama izgubim cipelice. Volim što mi je tvoje naručje najsigurniije mjesto na svijetu. Volim tvoju dominaciju i tvoje dopuštanje da budem ono što jesam. Volim kada mi govoriš što želiš i kako želiš. Volim kada nešto lupetaš samo da bih se nasmijala. Volim što voliš moje smjene brbljavosti i potpune zanijemjelosti. Volim kada mi tražiš da ti pričam još, o bilo čemu. Znam da me tada samo osjećaš, a najmanje čuješ. Volim sve to … i volim što me pitaš što je to “to” koje volim.

 

 

Volim što se osjećam tvojom, a da sam u toj pripadnosti potpuno slobodna. Volim …

Svijet s tobom je potpuno druga dimenzija postojanja i radujem joj se uvijek i svuda.

Pročitano 3687 puta

Ostali članci: zanimljivosti