Srijeda, 11 Srpanj 2012 11:38

Kako s nasilnicima, zlobnicima, gnjavatorima...

Napisao 

Kako preživjeti buntovnost djece, ljubomornog muža, samovolju poslodavca, kako se obraniti od gnjavatora i zlobnika? Psiholog dr. P. Hauck u ovom tekstu objašnjava kakve ljude treba izbjegavati, kojima popuštati, s kim razgovarati, kada odustati od uvjeravanja, a kada pobjeći i spašavati glavu.  

Uživate u svom djetetu od prvog dana njegovog rođenja: zajedno se igrate, nasmijava vas, sluša pažljivo, potom odlazite na utakmice, na skijanje, zajedno radite školske zadaće, povjerava vam se… A onda, ničim izazvano, to milo dijete postane drsko i agresivno, buntovno i neposlušno.

U šoku ste. Jeste li vi u nečemu pogriješili? Kako ga ponovno privesti na „pravi put“? Koliko će dugo trajati na njegova buntovna, pubertetska, tinejdžerska faza?

Osim što su buntovna, djeca u pubertetu mogu biti drska i odbojna, zločesta i agresivna te se s njima može teško naći „zajednički jezik“. Ako ovako ponašanje traje šest mjeseci ili duže, te ako se takva djeca uklapaju u najma­nje četiri od nekoliko ovdje nabrojenih obrazaca ponašanja, vjerojatno postoje neki utjecaji koji djeluju na takvo ponašanje.

 

buntovnadjeca-IV 

Obrasci ponašanja

Psiholozi znaju za takvo ponašanje djece. Ono, uglavnom, prolazi nakon kraćeg vremena, a kod manjeg broja djece ostaje kao trajna odlika ponašanja i nužna je pomoć pedagoga i psihologa. Stručnjaci prepoznaju takva ponašanja po obrascima jer takva djeca:

* Lako izgube strpljenje.

* Njihova ljutnja je često usmjerena na odrasle, pogotovo
na njihove roditelje.

* Ne samo što ti mladi raspravljaju sa svojim roditeljima,
već otvoreno odbijaju prihvaćati njihova pravila.

* Uživaju mučiti druge. Možda time privlače pažnju, ili dokazuju da su puno moćniji od odraslih. Oni uživaju biti gnjavatori.

* Kada dirnu u osinje gnijezdo svojim prkosnim ponaša­njem, a svi se deru na njih, oni se promijene i u drugima potiču  osjećaj krivnje, te im spočitavaju da su agresivni. Oni
zaista ne uviđaju da su odgovorni za svu tu viku i nesreću.

* Kada im se naređuje, ti mladi buntovnici postaju vrlo osjetljivi i uvrijeđeni. Postaju srditi i žele uzvra­titi udarac osobama s autoritetom, koje su izdale naredbe.

 

Borba za moć

Postoje četiri razloga zašto se djeca loše ponašaju: zbog privlačenja pažnje, osvete, straha od odrastanja, i konačno, da bi dokazali da su moćniji od svojih roditelja. Kao i mnoga druga djeca, Jadranka iz priče koju objavljujemo uz ovaj tekst ušla u životno doba kada je sebi i svojim roditeljima morala dokazati da može sama donositi odluke. Ta faza odrastanja zove se „borba za moć“.

Ako ste i vi sami prolazili kroz to, ili ste to doživjeli sa svojim djetetom, znate o čemu je riječ. To se može dogoditi i prije mladenačke dobi, ali ne događa se svakom djetetu koje želi biti samostalno. Neki znaju čekati, voljni su se pomiriti s mamom i tatom bez dodatne galame, reći će im kuda odlaze i kada će se vratiti, njihove sobe bit će čiste jer znaju da mama tako traži.

zlocestodijete4

Usprkos činjenici da u tom razdoblju kada vaše dijete dokazuje svoju moć i što ćete u toj borbi vi možda od muke posjediti, mora se reći da u tome ima i nečeg pozitivnog: ta se djeca barem neće bojati odrastanja.

Suprotstavljanje odraslima trebalo bi se dogoditi u rani­joj dobi vaše djece. Tko želi da mu djeca, kada su već odrasla, budu poslušna, kao što su i oni sami bili kao djeca? Takvi ljudi nikada ne odrastu. Zbog toga, kada trebamo kontrolirati drsko dijete, moramo paziti da ne pretjeramo.

 

Tehnike ponašanja

Kako bismo izbjegli da vašim životom ne zavladaju izazivači problema - izluđivači, a također i drugi koji vas žele kontrolirati iz raznih razloga - morat ćete naučiti određene tehnike ponašanje prema takvoj djeci i ljudima. Kako bih vam pomogao, objasnit ću vam kako drugi mogu naučiti od vas ono što sami izbjegavaju, i što vi možete učiniti kako bi se oni promijenili.

Očigledno je da se neće promijeniti svi koji vas izluđuju, bez obzira što vi činili. U većini slučajeva još uvijek imate izbor koji vam može donijeti olakšanje. Počet ćemo s tri pravila ljudskog međusobnog djelovanja.

Prvo pravilo je da dobivamo ponašanje kakvo toleriramo. Opsesivno - kompulzivan tip manijaka kontrole ne gnjavi sva­koga s inzistiranjem na tome da sve bude po njegovom. To bi mogao pokušati u početku, ali odustanite ako se počne previše protiviti. Kada god uspije u svojim zahtjevima, nau­čio je ponavljati to pravilo kod te određene osobe.

Prema tome, ako vaš partner ili roditelji, na primjer, upravljaju vašim životom, sjetite se prvog pravila ljudskog djelovanja, i shvatite da ste ih vi vjerojatno naučili da se tako ponašaju prema vama. Kako ste ih naučili da vas kontroliraju? Tako što ste im dopustili da bude po njihovom.

Vi ste nagradili njihovo ponašanje, a to ih samo čini jačima. Kada majka kaže svojoj djeci da dođu na večeru, a oni ne prekinu svoju igru, za nju je bolje da od tog trenutka bude opre­znija. Ako ih mora zvati dva ili tri puta, naučit će ih da se ne obaziru na nju, sve dok joj glas ne postane bučan i ljutit. Oni nisu odmah poslušati majku, zbog toga što su iz prošlog iskustva naučili da ako nastave svoju igru, dobit će dodatnih 10 minuta, prije nego što im majka izgubi strpljenje.

 

Napad bijesa

Zapamtite da je najveći dio našeg ponašanja naučen. Nemojte misliti kako su zahtjevni ljudi poput opsesivno-kompulzivnih, zaluđenih ljubomornih tipova, ili buntovne djece takvi zbog svojih gena. Novija istraživanja ukazuju da je oko 50 posto našeg ponašanja naučeno od ljudi s kojima živite i radite.

Radio sam s odraslima koji dobivaju napade bijesa kada ne uspiju ostvariti svoje zahtjeve. Sličnost sa cmizdravim i ljutitim plačljivcima je nevjerojatna. Prema tome, kako bismo se mogli nositi s odraslim nezrelim ljudima, moramo koristiti slične metode koje upotrebljavamo prema našoj djeci.

napadbijesa-ll

Idemo na drugo pravilo ljudskog djelovanja: drugi se neće promijeniti, ako se mi prvi ne promijenimo. Na kraju krajeva, oni su se ružno ponašali prema nama zbog toga što smo im mi to dopustili. Prema tome slijedi, zar ne, da prvo mi moramo promijeniti naše ponašanje, kako bi oni promijenili svoje?

Treće pravilo donosi nam pitanje: „Što ćemo promijeniti?“ Odgovor je: našu krajnju pasivnost. Ali, kako ćemo to uči­niti? Slijedeći tri pravila o traženju svojih zahtjeva.

Što je zapravo traženje svojih prava? Nije ništa manje ili više nego ovo: Kada se zauzmete za svoja prava, bez ljutnje, onda ste u pravu; a kada se zauzmete za svoja prava s ljutnjom, onda ste agresivac. Osim ako niste fizički napadnuti, ne preporučujem agresivnost. Obično vodi nasilju i ratu. Veze neće napredovati ako je jedna strana gospodar, a druga rob. Društva ili poslovi koji su izvrgnuti stalnom djelovanju ljutnje i zlostavljanja uvijek su nesretna, te sve postaje gore, a ne bolje.

Zauzimanje za svoja prava je metoda koju možete uvijek koristiti kod manijaka kontrole. Činjenica je da to neće uvijek funkcionirati - ništa ne funkcionira uvijek. Ipak, vjerojat­nost da postignete neke promjene koje želite sigurno su puno veće ako postanete sigurniji, a manje agresivni.

 

Suradnja

U konačnici, uvjeti koje zahtijevamo od drugih su suradnja, poštovanje i ljubav. Različit je stupanj požrtvovnosti koje očekujemo od onih s kojima imamo posla.

Najmanje neprilika koje očekujemo dolazi od suradnje. Ako su naše ruke pune namirnica, nadamo se da nekome neće biti problem otvoriti nam vrata kako bi izašli iz dućana. Očekujemo ljubazno postupanje zbog toga što očito ulije­vamo poštovanje drugima.

suradnja-ll

Poštovanje je žrtvovanje. Kada nekome povjerimo našu tajnu, nadamo se da će dovoljno poštivati naše želje, da je zadrži samo za sebe. Ako posudimo automobil prijatelju kojem vjerujemo, on ili ona neće iskoristiti tu situaciju da pređu nekoliko stotina kilometara, prije nego što ga vrate. Lako iskušenje da se iskoristi prilika može biti veliko, očeku­jemo da se naše vlasništvo poštuje, a ne da se zloupotrijebi naše povjerenje.

Ljubav je najveće žrtvovanje. Od onih koje volimo oče­kujemo odanost, te da smo im najvažniji. Svi se prihodi dijele s nama, a ne s drugima. Podrška u životu je za nas, a ne za druge. Čak smo spremni žrtvovati život zbog ljubavi. Ako žena dade svome partneru jedan od svojih bubrega, možemo biti sigurni da ga voli i da ne bi to učinila za bilo koga drugoga.

 

Tri pravila

Kako bismo postigli takav odnos u našem ophođenju s lju­dima, trebali bismo slijediti ova tri pravila.

* Prvo, ako netko učini nešto dobro za vas, vratite mu to dobrim. Na takav način dobivamo ponašanje koje želimo, koje će se sve više ponavljati. Pozitivno jačanje je znanstveno dokazana metoda za treniranje životinja i djece. Ne postoji razlog zbog kojeg bi se odrasli izuzeli od tog pravila.

* Drugo, ako vam ljudi učine nešto loše, a da nisu ni svjesni svojeg lošeg ponašanja, riješite to s njima što prije. Objasnite zašto vam se to ne dopada i kako želite da promijene svoje ponašanje. Ako se takvo nepoželjno ponašanje ponovi, opet razgovarajte s njima. Nemojte se ljutiti. Mirno reagirajte na napade.

Učinite korak više i oprostite sedamdeset i sedam puta, ako treba, kao što piše u Bibliji. Ovo je drugi, i nadam se zadnji put kako vam savjetujem da koristite takva rješenja, kao način otklanjanja napetosti. Pokazivali ste ponašanje puno ljubavi tako što ste bili strpljivi i puni razumijevanja.

Ali, pretpostavimo da to učine i treći put. Štogod vi učinili, ne požalite im se treći put. Sada morate shvatiti da je ta osoba očito nezrela ili nesređena, te da ne želi prihvatiti vaše savjete. Ako stalno ponavljate pritužbe, oni vas zbog toga neće shvaćati ozbiljno. Umjesto riječi, sada morate prijeći na djela.

* Treće, ako vam ostali učine neku ružnu stvar po treći put, a uvjeravanja vam nisu bila od pomoći, učinite vi njima nešto jednako uznemiravajuće. Ali, to mora biti bez ljutnje, kriv­nje, sažaljenja, straha od njihovih reakcija, straha od fizičke boli ili straha od financijske štete.

Sve dok ne kontrolirate ovih šest emocija, ne ćete postati sigurna osoba. Na primjer, ako se naljutite na manijaka kontrole, dajete im pravo da također budu ljutiti. Rezultat toga je neizbježan konflikt. Ako ste doživjeli osjećaj krivice kada ste odlučili biti čvrsti i nepopustljivi, vjerojatno ćete se povući i popustiti onima koje želite promijeniti.

 

Krivnja, sažaljenje

Poslovođa dućana za strojeve suspendirao je mladog radnika zbog kašnjenja na posao, a zatim se osjećao tako loše zbog svog postupka koji će vjerojatno utjecati i na mladićevu obitelj, da mu se ispričao zbog toga što je bio tako neugo­dan i pustio ga je da prođe sa samo još jednom opomenom. Suvišno je reći kako je mladi zaposlenik brzo promijenio svoje mišljenje, i shvatio kakve su mu šanse bile da dobije otkaz.

Kao što je slučaj s osjećajem krivnje, isto se događa kada se povučemo zbog osjećaja sažaljenja. Majka želi naučiti svoju neodgojenu kćerku da pokaže više poštovanja prema njoj, te joj zabranjuje da pohađa satove plesa, ali, kada izađe iz sobe žao joj je djeteta, oči su joj suzne, glas joj drhti, sva se pogrbila zbog razočaranja, te se ne može nositi s time, i odlučuje kako će joj dati lekciju i još jednu šansu.

osjecasazaljenja-ll

Ako imate problem s osjećajem odbacivanja, vrlo teško ćete moći očvrsnuti. Jadranka je željela naučiti svoga muža da iza sebe pokupi mokre ručnike, hlače i čarape. Ona se zbog toga osjećala kao njegova sluškinja. Međutim, kada ga je kritizirala, on bi se nakon toga danima distancirao od nje. Bio bi pristojan, ali vrlo rezerviran, a ona se toga grozila.

Sve dok nije na savjetovanjima naučila da ima svako pravo očekivati da je on poštuje, te da je tako jako ne uzrujava nje­govo rezervirano ponašanje, što joj je pomoglo da podnese njegovu reakciju. Izdržala je dulje nego on, i naposljetku su razgovarali o tome kako bi joj trebao više pomagati u kući.

 

Pokvareni i zli

Do sada sam se fokusirao na prva četiri stanja: ljutnju, krivnju, sažaljenje i strah od odbacivanja. Oni se najlakše kontroliraju, te ih ne bi trebali osjećati. Posljednja dva sta­nja: fizička bol i financijska šteta su drugačija.

Kada smo suočeni sa zlobnim i pokvarenim ljudima koji nas namjeravaju povrijediti, ako ne učinimo ono što oni žele, najbolje što možemo učiniti je da im popustimo. To se isto odnosi na financijsku štetu zbog očiglednih razloga.

Vrlo često dopuštamo manijacima kontrole da bude po njihovom, zbog straha za našu fizičku i/ili financijsku sigurnost. Zbog toga je uvijek sve onako kako direktor želi, i zašto se žena ne svađa s pijanim suprugom. S jedne strane, najbolja obrana je da izbjegavamo opasne ljude, a s druge strane, da imamo dovoljno novaca kako ne bismo bili ovisni o drugima, za naše dobro.

Kada se suočite s opsesivno-kompulzivnim tipovima ljudi, budite spremni na bitku. Ako je osoba koja vas frustrira bilo tko drugi, a da nije to osoba od autoriteta (poslodavac, policija ili nasilnik), počnite trenirati kako se nositi s takvim ljudima, čim shvatite da su oni ti koji vole sve kontrolirati. Ne čekajte dugo da im prigovorite ili, u protivnom, oni će se naviknuti da vam naređuju.

 

Napravite plan

Došla mi je žena na savjetovanje, koja se žalila na svojeg supruga s diktatorskim manirima, još dok su hodali bila je svjesna da voli zapovijedati, ali tolerirala mu je. Time mu je dala na znanje kako je ona pasivan tip, upravo ono što je on tražio. Naravno, nakon što su se oženili, on se nije promijenio. Dogodilo se upravo suprotno: to ga je ohrabrilo da se osili upravo onoliko, koliko je želio.

Nakon što ste imali jedanput ili dvaput razmirice sa svojim snažno-divljim frustratorima, recite više ne, te napravite plan kako ćete reagirati sljedeći put kada postanu nepodnošljivi nasilnici. Ako imaju naviku kasniti, ostavite ih da oni čekaju, i tako svaki put kada ponove taj lakomislen čin. Ako se na zabavi ponašaju necivilizirano, upozorite ih kako ćete uzeti auto i ostaviti ih, ukoliko učine nešto nepristojno.

Ako te taktike ne upale, napravite još veći pritisak na njih, kako bi im bilo još neugodnije. U slučaju da i to ne upali, vjerojatno ćete trebati pojačati vaše negativno ponašanje za jedan stupanj svaki put kad i izazivač problema. Ako ništa ne pomaže, pokušajte s drugom kaznom - ili odustanite i tolerirajte situaciju bez ljutnje. Ako ste postali umorni od svega toga, odmorit ćete se ako se udaljite na nekoliko dana ili tjedana od tog odnosa.

Ovo su najbolje preporučene strategije kod suočavanja s tako zvanim kompulzivnim nasilnicima. Međutim, budite na oprezu, u većini slučajeva situacija može postati vrlo burna. To je cijena koju ćete platiti, zbog toga što ste osujetili stare navike manijaka kontrole.

Razdvajanje u braku, može se ostvariti na četiri načina:

* Prestanite biti intimni, i živite sa svojim partnerom kao
s bratom ili sestrom.

* Dobrovoljno napustite vaš dom na nekoliko dana, tje­dana ili mjeseci.

* Zatražite rastavu braka (ili pravno rastavljanje, jer ako ste u braku, to vam osigurava svu financijsku zaštitu koju imate zbog vjenčanog ugovora).

* Razvedite se.

 

Drsko čudovište

Kako biste se suočili s manijacima kontrole, koji su vaša djeca, morate se upoznati s borbom za moć. Mladima je uvijek dosta naredbi, koje dobivaju od roditelja. Većinu vre­mena slažu se s našim pravilima, i ne odgovaraju. Katkada, ipak, pogotovo u vrijeme rane adolescencije, dolazi do izra­žaja njihova drskost, koja nije tipična za naše slatke i sretne kćeri i sinove.

buntovnostdjece-ll

U razmaku od dva tjedna, najugodniji četrnaestogodišnjak može se pretvoriti u teško i drsko čudovište. Na taj način dolazi do borbe za moć.

Ta se djeca trude dokazati kako su moćnija od odraslih. Roditelji i učitelji, međutim, uvjereni su kako su oni moćniji: veći su, snažniji, pametniji te imaju više novaca, stoga vjeruju kako u svim natjecanjima mogu pobijediti malenu i ovisnu djecu.

Stoga, tko je moćniji? Djeca. Zašto? Zato što su ravno­dušni spram posljedica svojih djela. Ne mare zato što su loši u školi. Fakultet je godinama daleko. Biti nediscipliniran je puno zabavnije. Naredite im da uče, a oni će sanjariti, gledajući kroz prozor. Upozorite ih na loše utjecaje, koje će pokupiti od svojih nedoličnih prijatelja, ako se budu družili s njima u školi, a oni će ih nastaviti viđati.

Kada su daleko od kuće pušit će, te u sveopćoj svađi, na mnogo ćete načina dokazati da niste toliko moćni kao oni, a možda ćete također to i priznati. Ignoriranjem budućnosti, spriječeni su da vide opasnosti koje ih čekaju; to ih uopće ne zanima.

 

Pustite ih

Dopuštamo li im da nam lažu, kradu, svađaju se ili prkose? Naravno da ne! Ali, ne možemo ih uvijek natjerati da se ponašaju uviđavno, kako bi im skrenuli pažnju na probleme s kojima će se uskoro trebati suočiti. Umjesto toga, priznajemo im da ih ne možemo natjerati da se pona­šaju pametno, te ako inzistiraju na glupom ponašanju, mi se ne ćemo buniti. Umjesto toga, pustimo ih da pate zbog posljedica svojih djela. Oni su to tražili.

buntovnost-ll

Ako odbiju donositi kući domaću zadaću, dopustite im da padnu na ispitima. Možda, ako će ih trebati ponavljati, a vi ne ćete stalno ponavljati kako im to donosi probleme, razmislit će smireno i početi shvaćati život i školu ozbiljno.

Dok idu u školu, žive pod staklenim zvonom. Oduzmimo im tu lagodnost, neka snose posljedice svojih (ne) djela i ne „zvocajmo“ im više o tome. Neka posljedice govore.

Dijete ne želi imati sigurnosni pojas za vrijeme vožnje. Zaustavimo auto. Kada je sigurnosni pojas opet na svojem mjestu, bez ijedne progovorene riječi, auto se kreće prema cilju.

Vidite kako to funkcionira? Umjesto da ih tjeramo da obave naše zapovijedi, ne prepiremo se. Umjesto toga, puštamo ih da donose svoja mišljenja i nauče živjeti s time. Ako im se ne sviđaju odluke koje su donijeli, uvijek mogu to učiniti na naš način. To je divan način, s puno manje stresa.

 

 

Ljubomora

Tehnike koje upotrebljavamo s ljubomornim osobama mijenjaju se ovisno o tome koliko je ta osoba zapravo pore­mećena. U najviše slučajeva, razdvajanje ili razvod braka su jedina rješenja koja vam preostaju - ukoliko, naravno ne možete tolerirati da budete nečijim robom i sve to trpjeti.

Nadajmo se da će visoko nesiguran manijak kontrole biti voljan odlaziti na savjetovanja. Premda neki značajni napre­dak nije obećavajući, vrijedi pokušati. Ostaje nam liječenje kao posljednje rješenje, koje će možda pomoći pri reducira­nju sumnji.

Manje poremećeni ljubomorni manijaci kontrole sudje­luju u svemu tome, profesionalna savjetovanja mogu biti od pomoći, ali vaš rad na njihovom ponašanju također može imati značajan učinak. Na primjer, možete pokazati vašem ljubomornom partneru da su svi nedovoljno savršeni na neki način: tko je, na kraju krajeva, toliko savršen da ga nitko ne može nadmašiti? Zadatak, koji su sami sebi nametnuli kako bi najbolje izgledali, bili najbolji ljubavnici, najbolje se odije­vali i bili najzabavniji, jednostavno se ne može postići.

Možete također uvjeriti vašeg partnera da upoznavanje s dragim ljudima rijetko vodi razdvajanju ili razvodu braka. Ljubomorni ljudi, poput svih nas, upoznaju svakodnevno poželjne ljude, ali ne ostavljamo zato automatski naše partnere. Dokaz tome je što ste vi i vaš ljubomorni partner još uvijek zajedno.

 

Žrtve

Posljednje, možete ih podsjetiti da će ih, čak i kada su odbačeni, boljeti samo onoliko koliko razmišljaju o tome. Ma koliko žudjeli za ljubavlju, sada kada su odrasli, jedva da im je potrebna. Djeci je potrebna ljubav: odraslima ne. Nama odraslima svakako je ljubav potrebna, ali bez nje možemo sasvim dobro funkcionirati mjesecima ili godinama, u slu­čaju gubitka naših partnera.

A sada, nekoliko riječi za žrtve ljubomornih partnera. Ovo su neke od najboljih strategija, koje možete upotrijebiti, kako biste im pomogli.

Prvo, nemojte tolerirati njihovo ispitivanje. Ako vas upi­taju zašto kasnite deset minuta, dajte im jedan ili dva odgo­vora. Ljudi koji vole jedni druge, opravdano su zabrinuti za dobrobit onih koje vole. Ako se ispitivanje nastavi, savjetujem vam da ipak ne odgovarate, zbog toga što će to rezulti­rati daljnjim ispitivanjem.

Ljubomorni ljudi neće dobrohotno reagirati na takvo ponašanje, to je sigurno. Međutim, to je još uvijek najbolji način djelovanja, jer što god da učinite bit će neugodno. Ako ne odgovorite, to vam može donijeti daljnju ljutnju, ali će pojačati vjerojatnost da se takvo pona­šanje okonča. Odgovaranje vam donosi trenutno olakšanje, ali jača navike ljubomornika.

Drugo, ne mijenjajte svoje ponašanje kako biste se prilagodili zahtjevima ljubomornih ljudi. Uvijek zapamtite kako je ljubomora njihov problem, a ne vaš. Vi ih ne činite ljubomornima, nego oni sami sebe. Stoga, zašto biste se vi mijenjali? Biste li uzeli aspirin zbog tuđe glavobolje?

Istina je, ako drugima ne poklanjate pažnju, ljubomorni partneri bit će mirni. Ali, hoće li vam to donijeti sreću? Veze uspijevaju samo kada oba partnera mogu zadovoljiti svoje najdublje želje i potrebe. I zapamtite, vi ste njima više potrebni, nego oni vama - pretpostavljajući da niste jednako toliko ljubomorni.

 

Svađe, laži…

Sve je u Jadrankinom mladom životu išlo glatko, kao dobro podmazan stroj. Ocjene su joj bile visoke, školarina za fakultet bila je osigurana, bila je atraktivna i imala je 15 godina. Bila je ljubimica svojih roditelja, i onda, neočekivano, Jadranka je počela pokazivati znakove da postaje mani­jak kontrole.

Prkosila je roditeljima: ovo slatko, mlado stvorenje pretvorilo se u zločestu, drsku tinejdžericu, i to pred očima roditelja. Teško su mogli povjerovati u ono čemu su i sami bili svjedoci. Ali, to je bio samo početak. Neslaganje se pretvorilo u rasprave, a one pak u svađe pune vike. Ako bi joj rekli da završi domaću zadaću, Jadranka bi lagala da ju je napravila. Ako bi joj rekli da pospremi svoju sobu, odgovorila bi da je to njezina soba i da će je počistiti kad bude raspolo­žena za to.

Neki od Jadrankinih prijatelja bili su problematične osobe. Majka ju je upozoravala na druženje s lošim društvom, ali to ju je još više razljutilo. Uskoro, Jadranka se družila s đacima koji su puno izostajali iz škole, imali loše ocjene, pušili, pili, uzimali droge i krali po dućanima. Kada ju je grupa djevojaka nagovorila da obuče na sebe pulover u garderobi velikog dućana, i izađe van skrivajući ga ispod kaputa, sve su bile uhvaćene.

To je bila „kap koja je prelila čašu“! Bila je očito da joj roditelji ne mogu pomoći. Potražili su pomoć psihologa i to je napokon pomoglo. Jer Jadranka je ušla u životno doba kada je sebi i svojim roditeljima morala dokazati da može sama donositi odluke, bila je to klasična „borba za moć“ u obitelji.

 

Pročitano 4771 puta