Ponedjeljak, 14 Siječanj 2013 13:58

Sindrom "nemirnih nogu"

Napisao 

Naša čitateljica Tanja dugo je patila od «Sindroma nemirnih nogu», bolesti za koju znaju samo liječnici. Godina joj nitko nije mogao pomoći, a nakon tretmana kod Ankice Gavrilović ona danas opet mirno spava. Ovdje opisuje kako je patila i kako se oporavila.

«Za Ankicu Gavrilović čula sam od prijateljice koja je imala probleme s rukama i nogama, a liječnici joj nisu mogli pomoći. Pričala mi je kako je već nakon prvog tretmana kod iscjeliteljice podigla ruku koja joj je prije toga bila uzeta!Ako je njoj pomogla, možda može i meni, pomislila sam i otišla k njoj po pomoć nakon dvadesetak godina problema sa «sindromom nemirnih nogu». Tako se zove bolest od koje sam povremeno patila godinama, a čitavo to vrijeme nikakav lijek, niti liječnik, nisu mi mogli pomoći.

 

 

Sve je počelo kada sam bila još vrlo mlada. Odjednom bih osjetila nekakve trnce i nemir u nogama kad bih dulje vrijeme sjedila. Nisam mogla izdržati na stolcu niti desetak minuta, morala bih se dignuti i prošetati. Moji su roditelji mislili da je to dječja nervoza i da sam previše senzibilna.

Nisam mogla ići niti u kino jer bih osjetila kao da mi mravi hodaju po nogama, pa sam se morala «ritati» ili svakih nekoliko minuta dignuti sa sjedala! Bilo bi mi dobro samo kad bih hodala. Noge su me mučile i kad sam ležala i spavala. To je bilo najgore jer ponekad nisam spavala cijele noći!

 

Nisam spavala

 Do trudnoće, svi ti simptomi javljali bi se povremeno. No u posljednja tri mjeseca trudnoće uopće nisam mogla spavati. Legla bih, zadrijemala i odmah se probudila. Trpjela sam jer nisam mogla uzimati nikakve lijekove za smirenje da ne naškodim djetetu.

Odmah nakon poroda, otišla sam na sve pretrage. Pregledali su mi i snimili kralježnicu i noge, prekontrolirali cirkulaciju i živce, ali ništa nisu otkrili. Rekli su mi da su svi nalazi normalni i da ne znaju što bi mogao biti uzrok nemiru u mojim nogama.

Nakon toga gotovo sam se navikla na trnce, i na to što povremeno nemogu spavati. Ali u prosincu prošle godine sve su se muke vratile, život mi je postao strašan. Svake bih noći spavala po sat, dva, potom bi se zbog trnca u nogama budila,  šetala bih po stanu, onda opet malo zadrijemala, pa se budila, i na kraju bih uvijek budna dočekala jutro.  

Liječnici su prvo pomislili da imam problema s cirkulacijom, ali pretrage su pokazale da je s njom sve u redu. Ipak, dali su mi neke tablete za cirkulaciju misleći da će to umiriti nemir u nogama, ali to uopće nije djelovalo!

Ljudi kojima sam opisivala svoje muke ponekad uopće nisu razumjeli što mi se događalo. Svi su mislili da mene noge bole, a ja sam im opisivala posve druge simptome. Nisam osjećala nikakve bolove, nego titraje koji su me izluđivali.

Kad više nisam mogla izdržati, mazala sam noge s raznim kremama protiv bolova i reume. To bi mi pomoglo na sat, dva, ali potom bi se nemir opet vratio. Rekla sam liječnicima da su i moji roditelji imali slične probleme, ali oni su tvrdili da to s mojim stanjem nema veze.

Pokušala sam piti čak i tablete za epilepsiju, jer su mi neki liječnici rekli da bi to moglo pomoći. No za vrijeme takve terapije bila sam stalno umorna, a simptomi se nisu smanjili, pa sam ih prestala uzimati.

 

Spavam «u komadu»

Neki su mi liječnici preporučili da pokušam s terapijom pomoću minerala jer je za moje probleme možda kriv njihov nepravilan odnos u mojem organizmu. Ali kod nas se taklve analize ne rade, a nisam htjela napamet uzimati nikakav preparate.

Kad više nisam znala što bih poduzela, umorna i iscrpljena od nesanice otišla sam k Ankici Gavrilović. Iako je to gotovo nevjerojatno, već nakon prvog tretmana kod iscjeliteljice osjećala sam se mnogo bolje. Nemir je popustio, a trnci su se smirili.

Nakon čitave terapije ja sam danas potpuno drugačija osoba. Svaku večer legnem kao i svi normalni ljudi, zaspim i potom spavam čak šest sati «u komadu». A to mi se već mjesecima prije toga nije dogodilo! Bila sam kao zarobljenik.

Nisam izlazila, nisam se mogla voziti u automobilu, autobusu ili vlaku, nisam mogla ići u kino ili kazalište, niti u posjet prijateljima. Najgore je bilo što se niti kod kuće nisam mogla smiriti. Danas znam da ipak ima lijeka tom «sindromu bolesnih nogu» i da će mi Ankica uvijek pomoći ako se simptomi vrate.»         

Ako želite vidjeti kako izgleda Ankica Gavriulović i kako objašnjava način na koji pomaže bolesnima pogledajte njene filmove na portalu. Na naslovnici upišite njeno ime u okvir za pretragu videa i izaberite jedan ili nekoliko kratkih videa o Ankici.

 

 

 

 

 

Pročitano 5686 puta

Ostali članci: bolesti