Srijeda, 24 Travanj 2013 03:22

Kako obuzdati šećer?

Napisao 

Više od 135 milijuna ljudi u svijetu boluje od šećerne bolesti, a njezine su posljedice uzrok svake četvrte smrti! Ponekad je pritajena, no kad bukne, napada srce, bubrege, oči i sve druge organe koji su s njima povezani. Ako ste ugroženi, trebate se na vrijeme zaštititi.

 

Nema bolesti koja je toliko duboko usađena u svijest ljudi, pa su izrazi "dignuo si mi šećer" ili "pao mi je šećer" postali poštapalica u svakodnevnom govoru. No ako to nije samo govorna fraza, nego čovjek doista osjeća posljedice nedostatka ili povećanja šećera, treba svakako otići liječniku i napraviti pretrage koje će pokazale koliko je to opasno za zdravlje.

Dijabetes, u narodu poznatiji kao šećerna bolest, jest naziv za skupinu bolesti koje imaju iste simptome. Jednostavno rečeno, to je kad čovjek ima previše šećera (glukoze) u krvi, što se u medicini zove "hiperglikemija". Bolest najčešće traje do kraja života, a može izazvati i poremećaj bubrega, očiju, živaca, krvnih žila i srca.

Šećerna bolest nastaje zbog nekoliko razloga - primjerice, kad gušterača ne proizvodi dovoljno hormona inzulina, kad tjelesna tkiva postanu neosjetljiva na normalne ili povišene količine inzulina ili kad su ovi simptomi povezani. Ako na vrijeme odete k liječniku koji će redovito kontrolirati razinu šećera u vašoj krvi i propisati terapiju koju ćete ozbiljno provoditi, bolest se neće pogoršati i možete dugo živjeti bez većih komplikacija.

 

Razlike

U posljednja dva desetljeća, opće je prihvaćeno da postoje dva glavna tipa dijabetesa (šećerne bolesti) – "tip 1" je dijabetes ovisan o inzulinu, a "tip 2" je dijabetes neovisan o inzulinu. Najnovija istraživanja pokazuju da i među bolestima te dvije skupine postoje razlike, pa je bolje reći da su to skupine različitih bolesti kojima je zajednička posljedica "hiperglikemija", previše šećera (glukoze) u krvi.

Prošle je godine u američkom stručnom časopisu za dijabetes objavljena njihova nešto drugačija podjela s obzirom na uzrok dijabetesa. Tip 1, kod kojeg dolazi do uništavanja stanica gušterače koje proizvode inzulin, može nastati zbog imunoloških problema ili zbog nekog nepoznatog uzroka. Kod tipa 2 najvažnija može biti inzulinska neosjetljivost s manjkom inzulina ili poremećaj izlučivanja inzulina uz inzulinsku neosjetljivost.

Prema ovim američkim istraživanjima, treći tip šećerne bolesti uzrokuju, primjerice, genetski poremećaji gušterače ili djelovanja inzulina, zatim bolesti gušterače (ozljeda, tumor, cistična fibroza i drugo), hormonski poremećaji, lijekovi ili kemikalije, infekcije, nasljedni sindromi (Downov, Klinefelterov, Turnerov i ostali), kao i drugi razlozi.

 

Tip 1

Od šećerne bolesti tipa 1 boluje do 10 posto oboljelih od dijabetesa. Ona najčešće počinje u djetinjstvu ili kod mlađih odraslih osoba, ali može se pojaviti u svakoj životnoj dobi. Nastaje kad gušterača proizvodi vrlo malo inzulina ili ga uopće ne stvara. Osobe s ovim tipom dijabetesa moraju redovito uzimati inzulin.

Bolest se može razvijati dugo i bez simptoma, ali kada se proizvodnja inzulina smanji na minimum, šećerna bolest tipa 1 obično se naglo pojavi i brzo napreduje. Ova bolest skraćuje normalni životni vijek u prosjeku za 5 godina. Rizik je jednak za dječake i djevojčice, ali bolest je nešto ozbiljnija kod žena.

Znakovi koji upozoravaju na pojavu šećerne bolesti tipa 1: učestalo mokrenje, kod djece ponovno mokrenje u krevet nakon što je dijete već odviknuto, neobična žeđ, posebno potreba za slatkim i hladnim pićima, jaka glad, nagli gubitak težine, slabost, svrbež genitalija, jak umor, zamućen vid ili druge promjene vida i razdražljivost.

Djeca koja boluju od dijabetesa tipa 1 često su nemirna, apatična i mogu imati poteškoće u školi. U akutnim slučajevima dijabetesa tipa 1 mogu se pojaviti mučnina i povraćanje. U teškim slučajevima dijabetička koma može biti prvi znak šećerne bolesti tipa 1.

Bolest se javlja zbog različitih nasljednih osobina kod bolesnika, ali pritom važnu ulogu imaju i razni utjecaji iz okoline koji još uvijek nisu dovoljno istraženi. Kod bolesnika koji imaju ovaj tip šećerne bolesti mogu se razviti i druge autoimune bolesti kao što su Gravesova i Addisonova bolest, vitiligo i jedna vrsta anemije.

 

Tip 2

Drugi tip šećerne bolesti počinje u pubertetu ili kod odraslih osoba. Pacijenti su obično neosjetljivi na inzulin i imaju relativan manjak inzulina. Neosjetljivost na inzulin, odnosno inzulinska rezistencija, znači da stanice ne reagiraju na inzulin. Ovakvim bolesnicima u početku, a često i čitavog života, nije potrebna terapija inzulinom kako bi preživjeli.

Uzroci javljanja šećerne bolesti tipa 2 su vjerojatno višestruki i različiti. Primjerice, neki su bolesnici predebeli, ali kod drugih je problem što imaju previše tjelesne masti samo u području trbuha. Ovaj tip bolesti može se razvijati godinama a da to bolesnik uopće ne zna, jer nema uobičajene simptome dijabetesa!

Kad se bolest pojavi, neki se pokazatelji mogu smanjiti gubitkom težine, vježbanjem i lijekovima, ali razina glukoze (šećera) u krvi se rijetko posve normalizira. Rizik za obolijevanje od ovog tipa bolesti raste s dobi, većom tjelesnom masom i manjkom tjelesne aktivnosti. Češće se javlja u žena koje su imale takozvani gestacijski dijabetes, kod osoba s povišenim krvnim tlakom i poremećajem masti u krvi, te zbog nasljednih sklonosti.

Ostali uzroci šećerne bolesti javljaju se u vrlo malom postotku, pa ih ne možemo sve objašnjavati ovdje. No ako se kod nekoga pojavi većina simptoma koji ukazuju na šećernu bolest, najbolje je da se odmah naprave sve pretrage i da se potom redovito odlazi k liječniku na kontrolu.

 

Kako provjeriti

Mnogi bolesnici nemaju nikakve simptome, pa je najbolje da ljudi koji imaju bliske rođake s ovom bolešću i preveliku težinu, te starije osobe, povremeno zatraže od liječnika da im izvadi krv i provjeri stanje šećera. To je vrlo jednostavno ispitivanje koje će nakon razgovora o vašem zdravlju ili nekih drugih pokazatelja predložiti i napraviti i sam liječnik opće prakse.

Ako se utvrdi da imate šećernu bolest, možete koristiti razne alternativne terapije, od pomoći travara, dijete i makrobiotike do bioenergije, te promijeniti način života, ali pritom nemojte prestati s liječničkom terapijom. Terapeut koji vam to preporučuje je lažni iscjelitelj!

Kod pacijenata koji kontroliraju visoki tlak, redovito posjećuju liječnika i strogo se pridržavaju inzulinske terapije, postotak komplikacija može biti za trećinu manji nego kod pacijenata koji to ne rade. Kod medicinske terapije dolazi do debljanja, zbog čega su pacijenti izloženi riziku visokog krvnog tlaka i velikog kolesterola. Zbog toga se svi bolesnici trebaju pridržavati uputa liječnika i živjeti zdravo.

 

Posljedice

Dugotrajna šećerna bolest može potaknuti razvoj raznih drugih bolesti. Ako imate šećernu bolest, to ne znači da ćete dobiti i sve ove bolesti, ali dobro je znati što vam se može dogoditi.

Srce
U velikom postotku slučajeva uzrok smrti kod bolesnika koji boluju od šećerne bolesti je srčani udar, dok je moždani udar uzrok smrti kod 25 posto bolesnika. Oba tipa šećerne bolesti ubrzavaju aterosklerozu. Kod šećerne bolesti tipa 1 visoki krvni tlak je obično posljedica oštećenja bubrega.

Živci
Kod dvije trećine pacijenata dijabetes uzrokuje oštećenje živaca, osobito osjetilnih. Simptomi su trnci, osjećaj peckanja, koji obično počinje u prstima i zatim se širi na ruke i noge.

Oči
Šećerna bolest je glavni uzročnik sljepila kod odraslih u dobi od 20 do 74 godine. Za bolesnike na intenzivnoj inzulinskoj terapiji stručnjaci preporučuju pregled očiju na početku liječenja i nakon toga svaka tri mjeseca do godine dana.

Bubrezi
Bolest bubrega javlja se kod gotovo jedne trećine bolesnika koji boluju od šećerne bolesti tipa 1 i osnovni je uzrok invaliditeta i smrti. Rizik od pojave ove komplikacije povećava se kod povišenog krvnog tlaka i poremećaja u funkciji urinarnog trakta. Simptomi su otjecanje stopala i zglobova, umor i bljedilo kože.

Gripa
Bolesnici koji boluju od šećerne bolesti su podložniji gripi i njezinim komplikacijama, uključujući upalu pluća. Kod njih se može pojaviti perutanje kože, svrbež i gruba koža.

Trudnoća
Kod oko 0,5 posto trudnica javlja se šećerna bolest tipa 2 u trećem tromjesečju trudnoće. Nakon poroda, koncentracije glukoze u krvi obično se vraćaju u normalne vrijednosti, međutim kod jedne trećine do jedne polovice ovih žena u roku od 10 godina nastaje dijabetes tipa 2. Ako žene boluju od šećerne bolesti tipa 1 i ne liječe je na pravilan način, može se povećati opasnost od oštećenja ploda.

 

Samopomoć

Ako imate visoki šećer ili ste u skupini koja bi mogla oboljeti, osim medicinske terapije trebate se držati ovih pravila:

Dijeta

Većini bolesnika od šećerne bolesti dijeta može pomoći, no teško ju je provoditi jer nema jedne dijete koja bi odgovarala potrebama svih dijabetičara. Zbog toga bi se svaki bolesnik trebao raspitati kod stručnjaka za dijetu što i kako bi trebao jesti.

Kod dijabetesa tipa 1 potrebno je uskladiti davanje inzulina s unosom kalorija. Preporučuje se uzimanje tri obroka dnevno u pravilnim razmacima, a često su potrebni međuobroci. Bolesnici bi trebali uzimati inzulin 30 minuta prije jela, iako vrijeme može ovisiti o obliku bolesti.

Količinu kalorija treba uskladiti s potrebama normalnog rasta djece, povećanim potrebama u trudnoći i za vrijeme oporavka od bolesti. No najvažnija pravila zdrave prehrane vrijede za sve bolesnike: ograničiti unos masnoća, bjelančevina, kolesterola i soli, te uzimati mnogo vlaknaste hrane i svježeg povrća.

Vježbanje

Aerobik i slične vježbe pomažu oboljelima od šećerne bolesti jer povećavaju osjetljivost na inzulin, snižavaju tlak, poboljšavaju koncentraciju kolesterola i smanjuju masti u tijelu. Budući da se koncentracija glukoze dramatično mijenja tijekom vježbanja, bolesnici bi trebali pažljivo pratiti koncentraciju prije, za vrijeme i nakon treninga.

Kako bi se izbjegla hipoglikemija, inzulin bi se trebao uzimati injekcijom na mjestima udaljenim od mišića najaktivnijih tijekom vježbe. Također treba piti mnogo tekućine. Kako je kod bolesnika koji boluju od šećerne bolesti moguća prikrivena srčana bolest, uvijek trebaju razgovarati s liječnikom prije napornih vježba.

 

Njega stopala

Njega stopala kod dijabetičara može smanjiti opasnost od amputacije čak u 80 posto slučajeva. Pacijenti trebaju svakodnevno pregledavati svoja stopala i pratiti promjene boje, izgleda i mirisa te pojavu čvrstih i otvrdnulih dijelova, koji mogu ukazivati na infekciju ili oštećenje.

Voda kojom se peru noge mora biti topla, ali ne vruća, a područja između prstiju treba nakon pranja dobro osušiti. Koriste se vlažne kreme, ali ne između prstiju. Kurje oči i zadebljanja treba nježno strugati, a nokte na nogama kratko rezati i rubove turpijati kako ne bi povrijedili susjedne prste. Ne preporučuje se koristiti ljekovite flastere ili pokušavati izrezivati kurje oči.

Treba izbjegavati visoke potpetice, sandale, remenčiće i ne treba hodati bos. Cipele tijekom dana treba često mijenjati, te izbjegavati uske čarape i odjeću koja steže noge i stopala. Ako se pojave bilo kakvi problemi, treba se savjetovati s liječnikom.

 

Cijepljenje

Dijabetičarima se svakako preporučuje cijepljenje protiv gripe svake godine.

 

Inzulin

Cilj liječničke terapije kod šećerne bolesti jest održavanje koncentracije glukoze što bliže normalnim vrijednostima. Kod intenzivnog liječenja obično sa dnevno uzimaju tri ili više inzulinske injekcije ili se koristi inzulinska pumpa. Osim toga, pacijent treba tijekom dana napraviti četiri ili više mjerenja koncentracije glukoze u krvi.

Pacijent se također treba pridržavati dobro isplanirane dijete i jedanput mjesečno posjećivati liječnika i dijetetičara. Zbog povećane opasnosti od pojave hipoglikemije, stručnjaci preporučuju oprez kod intenzivnog liječenja djece mlađe od 13 godina, a kod male djece takvo se liječenje uopće ne preporučuje.

Inzulin se ne može uzimati na usta jer ga uništavaju probavni sokovi. Davanje injekcija inzulina pod kožu osigurava njegovo polagano razlaganje i dugotrajan učinak. Vrijeme i učestalost davanja inzulinskih injekcija ovisi vrsti inzulina, količini i vrsti hrane koja se uzima te tjelesnoj aktivnosti pacijenta. Primjerice, uzimanje hrane podiže koncentraciju glukoze u krvi, dok vježbanje i alkohol utječu na njezin pad.

 

Hrana

Loše za dijabetičara:
* šećer
* bomboni
* kolači
* keksi
* gume za žvakanje sa šećerom
* med, džem sa šećerom, marmelada sa šećerom
* žitarice s dodatkom grožđica i šećera
* puding sa šećerom
* kondenzirano zašećereno mlijeko
* kandirano voće
* zašećereni jogurt
* voćni sokovi i gazirana pića s dodatkom šećera
* voćni sirupi i čokoladni preljevi sa šećerom itd.

 

Preporučuje se:
* hrana bogata vlaknima i složenim ugljikohidratima (voće, povrće, mahunarke, cjelovite žitarice)
* začini (cimet, klinčić, lovorov list)
* prokulice, grejp, školjke, sok od grožđa, pivski kvasac

 

Preporuke

Ovo su neki zaključci o šećernoj bolesti Svjetske zdravstvene organizacije i međunarodne dijabetičke federacije:

- Šećerna bolest i njene posljedice su četvrti uzrok smrtnosti u svijetu.

- U svijetu ima oko 135 milijuna osoba sa šećernom bolešću, a u Hrvatskoj oko 120.000. Očekuje se s da će za 25 godina biti 300 milijuna bolesnika.

- Većina novootkrivenih dijabetičara ima bolest tipa 2.

- Od 1985. godine broj slučajeva šećerne bolesti u svijetu se utrostručio.

- Šećerna se bolest sve češće javlja među starijim stanovništvom jer je životni vijek sve dulji. Na taj način povećava se broj dijabetičara.

- Dijabetičari imaju 2 do 5 puta veće šanse da obole od srčanih i krvožilnih bolesti od ostalih ljudi njihove generacije.

- Šećerna bolest je najčešći uzrok amputacije potkoljenica.

- Šećerna bolest je vodeći uzrok sljepoće i poremećaja vida među odraslim stanovništvom ekonomski razvijenih zemalja.

- Pravilnim liječenjem, a to znači održavanjem razine šećera u krvi što bliže urednim vrijednostima, može se odgoditi i spriječiti razvoj kroničnih komplikacija šećerne bolesti za više od 50 posto.

Pročitano 4272 puta

Ostali članci: bolesti