Petak, 11 Listopad 2013 03:29

Raspoloženje ili poremećaj?

Napisao 

Postoje trenuci u životu kad smo izuzetno sretni i uzbuđeni zbog nečega. Katkad smo opet tužni i žalujemo. Oboje spada u normalna čovjekova emotivna stanja. No nagle i brze izmjene tih emocija, te njihovi nastupi koje ne možemo kontrolirati spadaju u poremećaj. Saznajte zašto...

Bipolarni poremećaj danas se naziva ono stanje koje su liječnici nekad zvali "maničnom depresijom". Možda je službena medicina ovaj naziv promijenila jer je neke navodio na pomisao da se radi o manijakalnosti, ali današnji naziv "bipolarni poremećaj" ljudima ne znači baš ništa.

Ovo je poremećaj kod kojega raspoloženje čovjeka naglo prelazi s ushićenosti u depresiju i obratno, "skačući" između "dva pola". Sličan je unipolarni poremećaj, ali on se odnosi na "čistu" depresiju, odnosno raspoloženje koje se mijenja samo "prema dolje", odnosno kvari se.

Treba napomenuti da ovdje nije riječ o tek malo većem veselju ili o malo manjem raspoloženju, nego o psihičkom poremećaju, koji mijenja čovjekovo ponašanje, razmišljanje, tjelesno stanje i njegov odnos s okolinom.

Uobičajene, normalne emocije (tuga, bol i radost) dio su naših svakodnevnih života, te ih valja razlikovati od patoloških stanja ili poremećaja raspoloženja. Tuga ili "normalna depresija" predstavlja normalan čovjekov odgovor na poraz, razočaranje ili druge ozbiljne situacije.

 

Tuga ili depresija?

Tiha, neprimjetna depresivna razdoblja često se javljaju kao reakcija na određene praznike ili značajne obljetnice, kao i tijekom premenstrualne faze i prvog tjedna po porodu. Takve praznične tuge, reakcije na obljetnice, premenstrualne depresije i postporođajne tuge ne znače same po sebi bolest, no osobe koje imaju nasljednu predodređenost za poremećaj raspoloženja mogu u takvim uvjetima doista psihički oboljeti.

Žalovanje ne uzrokuje kliničku depresiju, osim u onih koji su genetski predodređeni za poremećaj raspoloženja. Radost se pak povezuje s uspjehom i postignućem. Nakon takvih pozitivnih događaja može uslijediti depresija, vjerojatno zato što se nakon uspjeha osjeća povećanje odgovornosti.

Povišenost se smatra obranom od depresije ili negacijom boli i gubitka; primjerice, postoji rijedak oblik žalovanja, kada povišena hiperaktivnost u potpunosti nadomjesti očekivanu bol.

 

Nakon puberteta

Poremećaji raspoloženja događaju se kada tuga ili povišenost imaju snagu ili vremensko trajanje iznad očekivanoga, a osoba ne može kontrolirati takva stanja. Poremećaj raspoloženja može se pojaviti i bez vidljivog stresa. U kliničkoj praksi razlikujemo bipolarne (depresivne i povišene epizode) i unipolarne (samo depresivne) poremećaje raspoloženja.

Iako jedna od četiri osobe obolijeva od nekog oblika poremećaja raspoloženja, životni rizik za klinički značajan oblik obolijevanja od poremećaja raspoloženja manji je od 15%. Nešto češće obolijevaju žene nego muškarci. Bipolarni poremećaji najčešće počinju u dvadesetim i tridesetim godinama života.

Depresija je ravnomjernije raspoređena tijekom života i obično se javlja desetak godina poslije bipolarnih poremećaja. Poremećaji raspoloženja rijetki su prije adolescencije. Temeljne osobine depresivne bolesti u djetinjstvu nisu osobito različite od onih u odrasloj dobi, samo se manifestiraju u područjima važnim za roditelje i djecu, kao što su škola i igra.

Na depresiju otpada 70% svih psihijatrijskih dijagnoza u nepsihijatrijskim ordinacijama. Pritužbe na fizičke smetnje, zabrinutost i napetost češće su izražene kod pripadnika nižih društveno-ekonomskih slojeva.

melankolija

Melankolija

Bipolarni poremećaji raspoloženja najčešće počinju depresijom te ih karakterizira barem jedno razdoblje povišenog raspoloženja tijekom trajanja bolesti. Depresivni (ili unipolaran) poremećaj raspoloženja može se iznova javljati tijekom života, no u trećine oboljelih javlja se samo jednom.

Melankolijom se naziva oblik depresivnog poremećaja sa simptomima uzbuđenosti, gubitka tjelesne težine, patološke krivnje, srednje ili ranojutarnje nesanice, dnevnih varijacija u raspoloženju, uz pad aktivnosti te gubitak sposobnosti za osjećaj zadovoljstva. Melankoliju se može uspješno liječiti antidepresivima.

Postoji i netipičan depresivni poremećaj u kojem se javljaju i simptomi fobije, uz naznačenu napetost i ustrašenost, povećan apetit, večernje pogoršanje, početne nesanice te jutarnju pospanost.
Simptomi depresije i manije odraz su, kao i kod ostalih medicinskih stanja, poremećaja različitih procesa u organizmu.

 

Tko obolijeva?

Ne zna se točan uzrok nastanka poremećaja raspoloženja, no najvjerojatnije je riječ o više uzroka koji su u međusobnom djelovanju. Uzrok može ali i ne mora biti nasljedne prirode. Stresni životni događaji često prethode depresivnim epizodama,a prijelaz s depresije na maniju može se dogoditi uz nesanicu kroz 1-3 dana.

Bilo koji tip osobnosti može oboljeti od kliničke depresije, no oblike depresije koji se iznova vraćaju tijekom života razvijaju osobe koje su introvertne i pasivno ovisne. Takve se osobe teže prilagođavaju promjenama koje utječu na rutinu svakodnevice. Gubitak roditelja u djetinjstvu ne povećava nužno rizik za nastajanje poremećaja raspoloženja.

Ipak, takve osobe češće obolijevaju od depresije u mlađoj životnoj dobi. Veća podložnost žena depresiji ranije je objašnjena pasivno-zavisnom ulogom žena u društvu, kao i nemogućnošću da upravljaju svojim životom u naglašeno patrijarhalnom društvu. No, utvrđena je važnost biološke osjetljivosti žena.

 

Simptomi

Naše je raspoloženje rijetko potpuno stabilno - male stvari mogu nas uveseliti, ili iznervirati i rastužiti. Neke su osobe svjesne pravilnih uzoraka kod promjena svog raspoloženja.

Za neke, proljeće je razdoblje poboljšanog raspoloženja kako se vrijeme počinje popravljati, a zima je razdoblje slabijeg raspoloženja kako noći postaju sve duže, a dani sve kraći. Neke žene mogu primijetiti promjene u svom raspoloženju ovisno o različitim fazama menstrualnog ciklusa.

Kod ovih raspoloženja, nije problem u ponavljajućim obrascima raspoloženja, nego u stupnju povišenog ili sniženog osnovnog raspoloženja i kasnije posljedice odluka ili postupaka koji mogu biti učinjeni u vrlo visokom raspoloženu (manija) ili pogoršanom raspoloženju (depresija).

Važno je razlučiti tri elementa ovog poremećaja:

*depresivni simptomi


*manični simptomi


*ciklusi ova dva raspoloženja.

Simptomi depresije su opisani u tekstovima o depresiji na portalu (pronaći ćete ih ovdje).

Simptomi manije mogu uključivati: 
-ushićenost
-razdražljivost
-izmjenjivanje stadija ushićenosti i razdražljivosti - i obratno i to vrlo brzo
-hiperaktivnost
-slaba koncentracija i lako rušenje koncentracije
-slabije i nikakvo spavanje
-prejedanje
-povećanje seksualne želje
-brzo preskakanje s teme na temu tijekom razgovora - otežavajući osobi koja ga sluša da ga prati
-brzo govorenje, što otežava razumijevanje riječi koje izgovara
-grandiozne ideje

bipolarnost2

Ciklusi poremećaja

Postoje ova razdoblja ponavljanja poremećaja:

*miješani obrazac
Moguće je da osoba pati od brojnih maničnih simptoma, a da u isto vrijeme pati i od teških depresivnih misli. Ovo je pogotovo često ako osoba osjeća i zna što joj se događa i kroz što prolazi.

*ciklički obrazac
Simptomi manije mogu biti praćeni simptomima depresije prema gotovo pravilnom uzorku. Ove izmjene raspoloženja mogu se događati u periodu od jednog dana pa do jednog mjeseca. Rjeđi slučaj je da neki ljudi iskuse samo razdoblja depresije ili manije, ali unutar pravilnih ponavljajućih uzoraka.

Oko 1% opće populacije će razviti bipolaran poremećaj za vrijeme svog života. Ako imate krvne srodnike koji boluju od bipolarnih poremećaja, tada je prilika za razvijanje bolesti veća - oko 12% ljudi čiji brat ili sestra pate od bipolarnog poremećaja razviti će istu bolest.

 

Kako si olakšati?

S bilo kojim poremećajem koji se ponavlja u ciklusima, pola bitke u svladavanju bolesti predstavlja praćenje gdje ste u ciklusu u bilo koje vrijeme.

Da bi se uhvatilo ukoštac s bipolarnim poremećajem, ponekad je potrebno misliti o tom poremećaju kao što bi astmatičar mislio o astmi ili dijabetičar o dijabetesu. Oni trebaju svakodnevno pratiti dišni kapacitet odnosno razinu šećera, te prema tome planirati što će raditi i kako će se ponašati tog dana.
Slično tomu, kod bipolarnog poremećaja možete prati vaše raspoloženje i misli. To vam pomaže da uočite promjene u raspoloženju prije ponovnog javljanja bolesti te da u skladu s tim bolje isplanirate vrijeme.

Važno je imati povjerljivog prijatelja ili njegovatelja. Možete utvrditi mali dogovor; svaki put kad oni uoče povratak bolesti, na to će vas upozoriti, nakon čega oboje možete poduzeti prave korake. To bi moglo značiti uzimanje nekoliko slobodnih dana za odmor, utvrđivanje jeste li u zadnje vrijeme previše toga preuzeli na sebe – te se rasteretiti, ili posjetiti psihijatra.

 

Liječenje litijem

Za osobe kod kojih promjene raspoloženja jako variraju te ne pomažu tehnike praćenja raspoloženja i misli, stručnjak, odnosno psihijatar će propisati lijek - litij. On ima svojstva stabiliziranja promjena raspoloženja, ali je vrlo važno održavanje pravilne razine lijeka u krvi.

Previše lijeka može biti otrovno, dok preniske doze neće imati nikakvog utjecaja na promjene raspoloženja. Iz tih razloga, osobe liječene litijem moraju redovito posjećivati zdravstvene institucije i provjeravati razine lijeka u krvi.

Pročitano 4007 puta

Ostali članci: bolesti