Nedjelja, 16 Rujan 2012 19:20

Naučite pravilno disati

Napisao 

Obratite pažnju na način kako dišete. Je li vaše disanje brzo i kratko ili polagano i duboko? Većina odraslih ljudi će, nažalost, odgovoriti potvrdno na prvo pitanje. Stoga vam ovdje opisujemo način pravilnog disanja koje ima brojne pozitivne učinke.

Disanje je most koji povezuje tijelo i mozak. Kao jedina životno važna funkcija organizma koja se može svjesno kontrolirati, disanje može biti iskorišteno kao svojevrsno sredstvo za uravnoteženje i harmoniziranje svih drugih sustava funkcioniranja u tijelu, i kao pumpa za obnavljanje svih vitalnih organa i tkiva svježim zalihama krvi i energije.

Tako, kod svjesnog reguliranja daha, mozak postaje sposoban za izravno prilagođavanje stanja i balansiranje funkcija svih unutarnjih organa i žlijezda u tijelu.

Petnaest minuta sporog, reguliranog, dubokog disanja daje neposredan poticaj krvotoku, snižava krvni tlak, normalizira  krvotok, potiče izlučivanje žlijezda, poboljšava probavne funkcije i aktivira detoksikaciju i obrambeni mehanizam tijela. Disanje također smiruje misli i emocije, te smanjuje nervozu zaustavljajući izlučivanja hormona stresa.

 

deepbreathing-ll

 
Protiv tjeskobe

Ako sumnjate u izravnu vezu između načina disanja i vašeg emocionalnog i mentalnog stanja, tada pokušajte ovo: sljedeći put kada budete tjeskobni, pod stresom ili ljuti, zastanite na trenutak i provjerite kako dišete. Otkrit ćete da, kad god se osjećate jako napeti, tjeskobni ili ljuti, vaš dah postaje vrlo kratak i plitak te je zadržan u gornjim plućima, dok dijafragma miruje.

Tada uspravno sjednite, izravnajte kralježnicu i nekoliko minuta dišite sporo, duboko, koristeći dijafragmu za poticanje i reguliranje disanja, udišite zrak duboko, dovodite u niže dijelove pluća. Tjeskoba i ljutnja iščezavaju bez traga, a tijelo i mozak se opuste.

Stanje tjeskobe ili ljutnje ne može potrajati ako svjesno dišete usporeno, duboko i dijafragmalno, jer duboko disanje odmah isključuje «paniku» u živčanom sustavu.

Kontroliranje disanja

Ključ u osvajanju umijeća kontroliranja disanja jest aktiviranje dijafragme kako bi služila kao pumpa za potiskivanje daha. Ako promatrate način na koji diše životinja ili beba dok spava, primijetit ćete da se trbuh proširi na udisaj i stegne na izdisaj, dok prsa ostaju mirna. To je zbog prirodnoga dijafragmalnog disanja, koji je način na koji su naša tijela i stvorena za disanje.

Zbog pasivnoga života s puno sjedenja, zbog slabog fizičkog stanja, debljine i kroničnog stresa te zamora disanja, odrasle osobe dišu «visoko», gornjim dijelovima svojih pluća, pomoću ključne kosti i gornjih rebara koji usisavaju zrak u uske prostore povrh plućnih krila, umjesto da koriste dijafragmu za udisanje dolje prema trbuhu, kako bi napunili velike rese plućnih krila zrakom.

Takav, "visok" način disanja iznimno je neučinkovit, a javlja se kao odgovor tjeskobi i stresu te je povezan s panikom koja se javlja u mozgu ugroženog čovjeka. Za većinu odraslih danas to je uobičajeni način disanja.

Potpuno disanje

Ispravnim dijafragmalnim disanjem ošit pri udisanju siđe u trbušnu šupljinu, proširujući donji dio plućnog krila i dopuštajući uvlačenje zraka duboko u prostrane komore nižih plućnih resa. Kod izdisanja trbušni zid je uvučen i dijafragma se diže uvis, gurajući zrak iz pluća jakim, stabilnim tokom.

Ne samo da je dijafragmalno disanje najučinkovitiji način disanja, nego također potiče dijafragmu na drugu vitalnu funkciju koja joj je i namijenjena, odnosno na pomoć srcu pri pumpanju krvi kroz tijelo, čime se uvelike rasterećuje srčani mišić te se produžuje život čitavog organizma.

Kada dijafragma siđe u trbušnu šupljinu kod udisanja, jak je unutarnji pritisak na šuplju venu, a to je glavna vena koja odvodi istrošenu krv iz trbušnih organa i dostavlja je do srca i pluća da izbaci ugljični dioksid i obnovi zalihe svježeg kisika u krvi.

Pomoć srcu

Silazni ošitni tlak radi kao tlačna pumpa za odvođenje istrošene krvi iz unutarnjih organa kroz šuplju venu do prsiju. Ovo uštedi srcu golemu količinu energije i uspješno transformira dijafragmu u «drugo srce» za pomoć pri cirkulaciji.

Nadalje, kada razmotrite činjenicu da se mozak ispire s oko dvije tisuće litara krvi dnevno, i da cerebralna kora sadržava oko tisuću metara mikrokapilara po gramu, tada počinjete shvaćati koliko je važno održati cirkulaciju krvi kroz mozak i koliko je to težak posao za srce, posao koji je još teži kad se radi protiv sile gravitacije. Duboko trbušno disanje uvelike rasterećuje srce i prebacuje dio posla na dijafragmu, koja sa svakim dahom pomaže pumpati krv do mozga.

Kako dijafragma silazi dolje u trbušnu šupljinu, povećava unutarnji trbušni pritisak dajući stimulirajuću terapeutsku masažu svim unutarnjim organima i žlijezdama, posebno bubrezima, nadbubrežnim žlijezdama i jetri, koji su smješteni izravno ispod dijafragme. 

 


 

Pravilno disanje

Duboko dijafragmalno disanje se obavlja u ove četiri različite faze:

Udisanje:

Opustite dijafragmu i neka se postupno širi prema dolje u trbušnu šupljinu dok udišete stabilan protok zraka kroz raširene nosnice i šaljete ga u niže dijelove pluća. Kada se niži dijelovi pluća napune, proširit će se rebra i ključna kost te dopustiti da zrak uđe i ispuni uske gornje dijelove pluća, zatim blago pritisnuti cijeli 'mjehurić' uvučenog zraka dolje u dijafragmu, što uzrokuje ispupčenje trbušnog zida.

Zadržavanje:

Zadržite dah od 3 do 10 sekundi, ali ne duže, i zatim ga ispustite.

Izdisanje:

Uvucite trbušne zidove i neka se dijafragma podigne gore u prsa tiskajući dah iz pluća s dugim, usporenim, stabilnim protokom zraka, kroz nos ili usta, ovisno o vježbi.

Stanka:

Trebate nakratko zastati nakon što je ispuštanje završeno i dopustiti trbušnom zidu i dijafragmi opuštanje i povratak na svoje mjesto, prije početka sljedećeg udisanja.

Faza zadržavanja daje najjače terapeutske koristi u četiri stupnja dijafragmalnog disanja. Zadržavanje dulje od 10 sekundi ne bi se trebalo isprobati bez prethodnog vježbanja s osposobljenim učiteljem. 

 
Ljekovito djelovanje:

● duboko disanje uz kratko zadržavanje daha odmah umiruje živčani sustav i brzo spušta krvni tlak jer usporava kucanje srca.

● aktiviranjem staničnog disanja potiču se stanice na ispuštanje toksina i proizvodnju energije.

● zadržavanje daha povećava djelomični tlak kisika u krvi prema kapilarnim stijenkama, čime povećava razmjenu plina između krvotoka i stanica.

● zadržavanje disanja također signalizira želucu lučenje pepsina i drugih probavnih enzima i stimulira peristaltiku crijevnog sustava.

● zadržavanje raspršuje zadržanu energiju iz organa.

Pročitano 7221 puta

Ostali članci: bioenergija