Srijeda, 26 Ožujak 2014 05:25

Kako rade pravi mediji?

Napisao 

S obzirom na mnoštvo dokaza koji postaju dostupni javnosti, vjeruje se sve više kako je moguće da nečije "ja" odluta u vrlo udaljene prostore ili vremena i vidi dijelove tuđih života. Pisac i novinar Archie Roy bio je svjedok takvih slučajeva. Ovo je njegova priča.

U posljednjih stotinu godina postali su poznati mnogi slučajevi koji pružaju dokaze o vidovnjačkim sposobnostima nekih ljudi. Oni mogu, ne uključivši svojih pet osjetila, doći do podataka o raznim ljudima i mjestima. Nakon što su provjerili neke od tih vidovnjaka (paragnostičara), i najoprezniji i najsposobniji parapsiholozi nisu više sumnjali u vjerodostojnost njihova dara.

Čovjek može biti teoretski uvjeren u mogućnost vidovitosti, a ipak u to zaista ne vjerovati dok to sam ne doživi. Ja sam imao mogućnost uvjeriti se u postojanje vidovitosti kad sam upoznao medija Alberta Besta iz Glasgowa. Jedan me je prijatelj odveo njegovoj kući, ne rekavši mu ni moje ime ni adresu. Albert Best čvrsto vjeruje da kroz njega govore duhovi mrtvaca. Priopćio mi je da mi neki mrtvi ljudi žele isporučiti pozdrave i izraziti lijepe želje. Zatim je spomenuo njihova imena i neke pojedinosti o svakome, među ostalim i pune adrese na kojima su stanovali dok su bili živi. Svi su bili iz blizine mjesta gdje sam sâm stanovao, ali o većini nisam nikada bio čuo.

 

Provjera medija

Pošto sam tu stvar pobliže ispitao, vidio sam da su ti ljudi zaista živjeli na adresama koje je Best naveo. Neki su ondje živjeli deset ili više godina prije nego što sam se doselio u taj kraj. Zanimljivo je da su poruke sadržavale adrese umrlih: Best je ranije mnogo godina radio kao poštar. Taj slučaj je tipičan primjer kako osobne okolnosti medija utječu na vrstu poruka koje se probijaju preko njega.

No nije ostalo na ovom prvom testu. Vjerovao sam da se isplati pobliže proučiti taj slučaj. Pitao sam Besta smijem li za četrnaest dana doći k njemu s prijateljem. Pritom sam bio vrlo oprezan. Izbjegavao sam spomenuti ime - u tom času nisam još bio odlučio koga ću dovesti sa sobom - i čak nisam ni rekao "on" ili "ona". Kad sam sa svojom znanicom ušao u Bestov stan, vidio ju je prvi puta. Nisam je, dakako, predstavio imenom.

 

Vidi prošlost stranca

Prije nego što je Best počeo davati izjave, prešao je, kao mnogi drugi mediji, jedva primjetljivo u drugo stanje svijesti. Sada je tvrdio da je pokojni otac moje znanice prisutan i da mu govori: "Vaš je otac mrtav, vaša majka je još živa.

Imate jednoga brata, nemate sestru. Vaš je otac radio nešto u vezi sa zakonom. Umro je iznenada. Kad je čitao i imao na nogama papuče, imao je običaj da petu jedne noge stavi na prste druge i da vrhom jedne papuče gurne petu druge papuče prema dolje. Najjače piće koje je pio bijaše mlijeko, zbog čega su mu se u obitelji ponekad rugali.

Kad ste ga vi i vaša majka pokušale nagovoriti da pođe na putovanje u inozemstvo, odgovorio je otprilike ovim riječima: ''Ne, moje srce je ovdje.'' Imao je dva sata. Jedan se još nalazi u obiteljskoj kući. Drugi je ručni sat. Prošli je tjedan na njega stavljen novi remen. Vidim vas u društvu mnogih ljudi. Svi stalno pišu. Ali vi niste spisateljica."

Moja znanica je novinarka, a otac joj je bio predsjednik policije. Kasnije mi je potvrdila svaku izjavu medija, čak i onu o očevu satu. Sama ga je nosila i tjedan dana ranije promijenila remen na njemu.

 

Predmeti

U toku iste seanse Best je dao razne izjave o mojemu životu i mojoj obitelji. Neke su se odnosile na događaje od prije 30 ili 40 godina. Sve su bile točne. Da je pomiješao podatke o meni i mojoj znanici, rezultat bi bio zaista kukavan. Pokus me je učvrstio u uvjerenju da je vidovitost moguća.

Mnogobrojni parapsiholozi su provjeravali medije s tim posebnim darom. Među njima su bili francuski liječnik dr. Osty, kasnije direktor ustanove Institut Metapsychique International u Parizu, zatim dr. J. Hettinger, koji je napisao dvije knjige o svojim eksperimentima, i naposljetku profesor W. H. C. Tenhaeff iz Parapsihološkog instituta Sveučilišta Utrecht.

Sva su se trojica posebno bavila "psihometricima". Ti mediji postižu najbolje rezultate, kad u ruci drže neki predmet, pismo ili ispravu žive ili mrtve osobe, o kojoj žele nešto saznati.

 

Stalna veza

Nijedan istraživač nije smatrao da je predmet koji medij može "čitati" na tajanstven način "upijao" informacije. Prije bi se reklo da je predmet "dopustio" mediju da stvori izvanosjetilnu vezu s ranijim vlasnicima.

Kad mu je to uspjelo, moglo se predmet odnijeti, ili štoviše uništiti, a medij je još uvijek mogao saznati informacije o vlasniku predmeta. Pritom nije bilo važno prije koliko vremena je ispitanik držao predmet u ruci. Kad je već postojao izvanosjetilni kontakt, mogao je medij zapaziti čak i događaje koji su se dogodili u životu vlasnika nakon što je medij posljednji put imao predmet u ruci.

Još više zbunjuje činjenica da - bar neki - mediji mogu proreći buduće događaje u životu osobe. Ta sposobnost medija da pogleda u budućnost je u suprotnosti s mišljenjem većine ljudi o vremenu i slobodnoj volji. Dokaze ipak ne možemo odbaciti.

 

utopljenik

Španjolski utopljenik

Gospođa Maria Reyes de Z. ubraja se među najslavnije medije s takvim sposobnostima. Ova Španjolka, koju je dvadesetih godina testirao parapsiholog dr. G. Pagenstecher, mogla se prividno sjediniti s duhom druge osobe.

Dr. Pagenstecher je gospođi de Z. dao zatvorenu omotnicu, sadržaj koje je i njemu samome bio nepoznat. Gospođa je rekla da ima dojam da se nalazi na velikom putničkom brodu. Tu vlada panika, premda je more mirno. Mnogi ljudi imaju na sebi prsluke za spasavanje.

Ona vidi krupnog muškarca blijeda lica, tamnih očiju, crne kose i pune brade. Iznad oka ima ožiljak. Po izgledu bi se reklo da je Španjolac. Zatim je promatrala kako trga list iz bloka za bilješke i piše po njemu. U međuvremenu je čula nekoliko eksplozija. Čovjek je gurnuo papir u bocu, zatvorio je i bacio preko palube u more. Brod je očito tonuo i gđa de Z. je čula kako čovjek viče na španjolskom jeziku: "Moj Bože, moja djeca!"

Nakon što se medij probudio iz transa, pružio je dr. Pagenstecher drugu omotnicu nekolicini svjedoka da se uvjere da je zatvorena i neoštećena. Zatim ju je otvorio. Sadržavala je objašnjenje. U omotnici je bilo pismo na španjolskom jeziku.

 

Pismo

Pisalo je:
"Brod tone. Doviđenja, moja Luisa. Brini se o našoj djeci i pazi da me ne zaborave. Neka Bog čuva tebe i mene. Do viđenja."
Ove dvije zatvorene omotnice je dr. Pagenstecheru poslao neki odvjetnik. Potjecale su od muškarca, koji je poznavao ženu, muž koje se gotovo sigurno utopio kad je nekoliko godina ranije potonula Lusitania, putnički brod koji je 7. svibnja 1915. potopila podmornica.

Bocu s porukom more je doplavjelo do obale, a onda je poruku netko poslao u Havanu. Vjerojatno je poruka potjecala od g. Penolesa, muža one žene. G. Penoles je navodno izgledao zaista onako kako je medij opisao muškarca, kojega je "vidjela" za vrijeme seanse.

Osty, Hettinger i Tenhaeff su skupili stotine izvještaja o slučajevima, koji nisu ništa manje impresivni. Tenhaeff se dugo vremena bavio "paragnosticima" (kako je nazvao te medije). Ustanovio je, da je u nekim slučajevima odnos između medija i druge osobe, bilo da je mrtva ili živa, tako intenzivan kao da je osoba ušla u medij. Medij ne bi samo saopćavao njezina sjećanja, nego bi se trudio da "postane" druga osoba i osjeća isto što i ona.

To se posebno odnosi na jednog ispitanika, koji se u Tenhaeffovim bilješkama vodi kao "Delta": On se toliko identificirao s osobom koju je vidio, da je bio zaista opsjednut njome. Postao je izvanosjetilni detektiv. Često su ga zvali da uđe u trag nestalim osobama.

 

Slučaj Delte

Jednom je nestao E. G., stariji muškarac i Delta ga je morao tražiti. Kasnije je u izvještaju profesoru Tenhaeffu opisao kako je ušao u spavaću sobu tog muškarca, da bi prikupio paranormalne "dojmove". Na temelju jakog osjećaja došao je do zaključka da se starac utopio - što se pokazalo točnim.

"G. se još jednom pojavio... Počeo sam se osjećati vrlo loše. Bilo mi je kao da mi je neki teret na grudima. Isti sam osjećaj imao kad sam bio jako prehlađen. Primijetio sam da G. jeca kroz mene. Došle su mi suze na oči...

Još sam jednom prošao kroz kuću i sišao niz stepenice. Učinio sam to točno onako kako je to G. uradio posljednji put. Morao sam se i nekoliko puta podrignuti (što inače sâm nikada ne činim). Rečeno mi je da je G. od toga mnogo patio."

Nekoliko paragnostika koje je profesor Tenhaeff ispitivao izrazilo je bojazan da prije ili kasnije više neće biti u stanju "odbaciti" osobu s kojom su stupili u kontakt i da će ih ova naposljetku sasvim zaposjesti. Delta je ipak pričao profesoru Tenhaeffu da može stranu ličnost potisnuti kad se boji da će izgubiti kontrolu nad situacijom i da postoji opasnost da ga druga osoba sasvim preuzme.

No postoje izvještaji o slučajevima, u kojima je "druga osoba" sasvim zarobila tijelo medija i istovremeno i zakonitoga vlasnika. No ipak je nejasno je li taj "drugi" bio strana osoba ili druga ličnost, koja je bila stvorena iz sjećanja medija.

Pročitano 3136 puta

Srodni sadržaj (po oznakama)

Ostali članci: bioenergija