Nedjelja, 09 Prosinac 2012 21:39

Disanje iz trbuha

Napisao 

Prirodno disanje najvažnije je za čovjekovo zdravlje, ali ono se ne može naučiti na vikend-tečaju ili pomoću priručnika. Morate shvatiti princip disanja, pa ćete razumjeti kako ono suptilno i snažno povezuje vaš um i tijelo.

 Svaki će vam iscjelitelj i učitelj reikija, preporađanja ili neke druge tehnike reći da morate disati iz trbuha, ali većina ljudi to zaboravi čim dođe kući. Naše su navike toliko jake da nas jedno ili dva upozorenja neće nagnati da pravilno dišemo, iako vam to može spasiti i promijeniti život!

Čovjek najlakše prihvaća stvari koje razumije, pa ćemo vam zbog toga ovdje jednostavno objasniti što se događa u vašim plućima kad dišete ubrzano i plitko, te kakve se promjene zbivaju kad počnete disati duboko s trbuhom.

Većina ljudi u budnom stanju udahne i izdahne 12 do 14 puta u minuti, a u snu šest do osam puta u minuti. No zbog psihičkog i fizičkog napora čovjek može udahnuti i do 100 puta u minuti, a obično se misli da zbog toga dobiva više kisika. Zapravo je obratno - ljudi koji nauče pravilno disati mogu s desetak udisaja dobiti mnogo više kisika i izbaciti mnogo više ugljičnog dioksida iz pluća!

 

Samo 10 posto?

Iako pluća mogu primiti i do 5.000 mililitara, čovjek obično udahne samo 500 mililitara, zraka što znači da ne iskorištava 90 posto kapaciteta pluća! Usporedite to s automobilom koji može primiti 50 litara benzina, a vi u njega natočite samo pet litara i očekujete da će to biti dovoljno da dođe od Zagreba do Splita. Takvo što vam ne pada na pamet, ali u isto vrijeme očekujete da ćete živjeti  70 do 80 godina, a čitav život punite samo deset posto zapremine pluća!

Neovisno o psihičkom i fizičkom stanju nalazi, većina ljudi diše samo gornjim dijelom prsa, a ne iz trbuha. To je teško provjeriti kod sebe zbog sugestije, ali pogledajte kako dišu ljudi u vašoj okolici. Svima se pri disanju uzdiže samo gornji dio prsa, a gotovo nitko za vrijeme udisaja ne izbaci trbuh, a upravo trbušnim disanjem šaljemo zrak do najnižih dijelova pluća gdje mnoštvo krvi čeka novi kisik!

 

Shana_stretch33_sm.jpg

 

Bez obzira kako čovjek disao, stanice tijela traže kisik, koji se iz pluća pomoću krvi raznosi po tijelu i pomaže da se hranjive tvari pretvore u biološku energiju potrebnu organizmu da bi uopće funkcionirao. Pritom se stvara otpadni ugljični dioksid, koji se istim putem vraća u pluća i izbacuje iz organizma.

Problem je što čitav ovaj proces stvaranja energije potrebne da bismo preživjeli nije pod kontrolom naše volje, nego njime upravlja centar za disanje u živčanom sustavu. To znači da mi ne možemo «narediti» našim plućima da ona u idućih nekoliko dana promijene brzinu ili način disanja.

 

Presječeni dah

Dišni je sustav povezan s drugim sustavima u tijelu, pa bilo kakva promjena u jednom od tih sustava automatski, bez naše odluke, ubrzava ili usporava disanje. Kad se čovjek prestraši, na trenutak može prestati disati jer mu se “presječe dah”, a bol, napetost ili stres prisiljavaju nas da dišemo ubrzano i plitko.  

Čovjek može svojom voljom zadržati dah u plućima, disati brže ili sporije, pliće ili dublje, ali to se ne može napraviti nakon jednog vikend tečaja ili nakon što pročitate ovaj članak. Trebate razumjeti što disanje znači za vaš organizam i redovito vježbati, pa će i mozak naučiti kako da u određenom trenutku svojim impulsima pokrene mišiće koji će poslušati vašu zapovijed.

Mnogi misle da trebaju postati majstori joge ili učitelji neke druge tehnike da bi ovladali pravilnim disanjem. Zapravo se ne trebate baviti nikakvom alternativnom ili iscjeliteljskom metodom da biste naučili pravilno disati. Samo trebate biti uporni, a za savjet možete uvijek pitati naše suradnike, recimo Ankicu Gavrilović.

 

Ošit

Od svih mišića uključenih u proces disanja, ošit (dijafragma) ima za naše zdravlje presudnu ulogu. Ali malo tko dovoljno koristi ovaj mišić, iako se bez njegove pomoći ne može pravilno disati. Ošit je nalik svodu koji se proteže ispod grudne šupljine, a nadvisuje trbušnu šupljinu.

Iako možemo disati i kad nam ošit ne funkcionira kako treba, njegovo ritmičko stezanje i rastezanje od presudne su važnosti za pravilno disanje, a također za naše opće fizičko i psihičko zdravlje. Zbog slabog rada ošita i zgrčenosti trbušnih mišića često nam nedostaje kisika, posebice u trenucima fizičkog i psihičkog naprezanja (koje zahtijeva više energije), pa smo prinuđeni disati aktivnije i povećati opseg plućnog disanja, čime se izlažemo hiperventilaciji i stresovima.

Zbog toga što su prsa i ključne kosti djelomično krute, disanje gornjim dijelom pluća zahtijeva dodatno naprezanje mišića i dodatnu energiju. No iako se pritom naprežete i mislite da dišete “zdravije”, vaša pluća neće dobiti potrebnu količinu kisika.

 

disanje.jpg

 

Šteti

Većina ljudi pogrešno misli da je ispravno disanje ono što nazivamo dubokim disanjem, pri čemu uvučemo i napnemo trbuh, isprsimo se koliko možemo i podignemo. Nažalost, svi mi tako dišemo, ali to nije duboko disanje i to ne pomaže našem zdravlju!

Kod dubokog disanja trbuh se treba ispupčiti, jer to omogućava ošitu, a potom i plućima, da se spuste niže nego kod uobičajenog disanja gornjim dijelom pluća. U trbušnoj šupljini pluća će imati više mjesta, pa će moći primiti više kisika. Pritom uzdizanje ramena nije toliko važno, iako se tako rebra rašire pa gornji dijelovi pluća dobivaju više prostora za istezanje. No problem je u tome što gornji dio pluća može prihvatiti mnogo manje kisika od donjeg.

Naprezanje gornjeg dijela grudnog koša i podizanje ramena možda olakšava disanje osobama čiji mišići rebra i trbuha, kao i ošit, nisu dovoljno elastični, te osobama koje boluju od astme ili emfizema. No u pravilu, prosječnom čovjeku takvo disanje šteti i ugrožava njegovo zdravlje i njegovu vitalnost.

 

Trošimo energiju

Ako pogrešno dišemo, pluća ne rade kako treba, pa ni stanice u organizmu ne dobivaju dovoljno kisika, a rekli smo da se u njima stvara energija neophodna za naše zdravlje. Time što dišemo samo gornjim dijelom pluća vjerujući da tako dobivamo više zraka, mi zapravo dodatno trošimo energiju koja nam nedostaje, još više ubrzavamo disanje, a time nepotrebno ubrzavamo i rad srca.

Pogrešnim disanjem usporavamo proces u kojem krv tjera štetne tvari k bubrezima i plućima kako ne bi oštetile organizam, a također onemogućavamo pravilan rad limfnih žlijezda, koje imaju zadatak da unište bakterije i viruse, pa organizam postaje neotporan i lakše obolijeva.

Pogrešno disanje na sličan način djeluje na sve važne organe, pa tijelo postaje podložno infekcijama, probavnim smetnjama, umoru i glavobolji, slabi nam cirkulacija, prerano starimo, a ponekad zbog toga možemo oboljeti i od zloćudnih bolesti. Većina ovih bolesti može se izbjegnuti svjesnom odlukom i vježbom disanja trbuhom, a ne samo gornjim dijelom pluća!

Pročitano 5757 puta

Ostali članci: bioenergija