Utorak, 27 Kolovoz 2013 04:05

Vrijedna pšenica

Napisao 

Pšenica je jedna od najvrednijih namirnica, ali malo tko zna da je ona i ljekovita biljka. Latinski naziv za pšenicu je "Triticum". Za razliku od ostalih biljaka, u narodu ima vrlo malo različitih imena za pšenicu, poznati su samo pšeno, šenica i žito.

Pšenicu ne treba opisivati jer svi znaju kako izgleda, treba samo reći da se u ljekovite svrhe koristi zrno i njegovi proizvodi koji se dobiju mljevenjem. Zrelo zrno ispada iz pljeve, ima duboku brazdu i dlakavi vršak, a boje je, već prema sorti, veoma različite - od bijele do crvene.

Pradomovina pšenice trebala bi biti, po mišljenju većine stručnjaka, jugozapadna Azija. Pšenica se uzgaja, s obzirom na klimatske prilike, kao jara ili kao ozima kultura. Iako dolazi iz toplih krajeva, pšenica raste i u Alpama u zaštićenim položajima do 1.500 m nadmorske visine, te na sjeveru Europe.


Ljekovito djelovanje pšenice ovdje ćemo opisati prema načinu upotrebe njezina zrna kao škrob, klice, brašno, zrno i posije.

Pšenični škrob

Škrob u žitaricama, a u pšeničnom zrnu u biološki najvrednijem obliku, netopiv je u hladnoj vodi, dok u toploj i vrućoj vodi nabubri i stvara ljepljivu kašu.

Za kožu
Poput brašna fini pšenični škrob sredstvo je za posipanje radi ublažavanja nadražaja kod vlažnih lišaja, upalnih mjesta na koži i kod osipa.

Proljev kod djece
Škrobno brašno u obliku lijepka, najbolja je hrana za djecu koja imaju proljev. Pšenični škrob upotrebljava se u obliku sluzi kod proljeva i griže; u obliku toplih obloga i za klistiranje.
Najbolje je za navedene svrhe čisti pšenični škrob nabaviti u ljekarni, jer se pšenični škrob često patvori dodavanjem škroba od krumpira, kukuruza ili riže.

Pšenične klice

Prirodna pšenična klica sastoji se od mnogih najvrednijih bioloških tvari, koje u takvom mnoštvu i u takvom skladu nisu pronađene nigdje drugdje u prirodi. Tako se u pšeničnoj klici nalaze šećer i škrob (ugljikohidrati), aromatična ulja, visokovrijedna bjelančevina, tvari slične mastima (lipoidi), mineralne tvari, najvažniji hormoni, fermenti i mnogi drugi elementi.

Od vitamina koji se nalaze u pšeničnoj klici, treba posebno upozoriti na takozvani "vitamin rasta" – vitamin A, zatim vitamin B1 važan za održavanje zdravlja i za bolji optok krvi, vitamin B2 toliko važan za izmjenu tvari, neophodno potrebni za rad živaca - vitamini od B3 do B6, vitamin C i D, za spolne organe toliko važan vitamin plodnosti E i drugi vitamini čije istraživanje još nije sasvim dovršeno.

Živci, osipi...
Pšenične klice imaju toliko jedinstvenu ljekovitu moć, da pšenica zaista zaslužuje da je se ubroji među najvažnije ljekovite biljke. Bolesnici koji pate od raznih tjelesnih ili duševnih bolesti, redovnim će uzimanjem osušenih pšeničnih klica kroz neko vrijeme otkloniti mnoge tegobe, bilo da se radi o smetnjama u rastu, seksualnim problemima, živčanoj slabosti, smetnjama želuca i srca, kožnim nečistoćama, osipima, lišajima ili ostalim znakovima nečiste krvi, iscrpljenosti...

Klice pšenice djeluju i zaštitno, jer dovode danas ionako mnogostruko preopterećenom organizmu sve potrebne životne tvari i na taj način daju tijelu snagu da određene bolesti suzbije već u početku.

Pšenične klice mogu se upotrijebiti uz ograničenu normalnu ishranu (l do 2 velike žlice) ili kao posebna terapija i isključiva hrana (3 do 4 velike žlice za svaki obrok). Mnoge dijete preporučuju stalno uzimanje pšeničnih klica, ali bolesne ili slabije osobe trebale bi uzimati pšenične klice pod liječničkim nadzorom.

Ulje

Kod kupnje proizvoda od pšeničnih klica mora se paziti da se dobiju posve svježi proizvodi jer se djelotvornost pšeničnih klica brzo smanjuje zbog odstranjenog zaštitnog omotača, pa te proizvode treba kupovati uvijek s najsvježijim datumom proizvodnje.

Jako dobro ljekovito djelovanje ima i ulje od pšeničnih klica, a mnogi ga radije uzimaju jer je tekuće pa se lakše koristi. Ulje od pšeničnih klica primjenjuje se za sve bolesti i teškoće koje su nabrojene kod opisa ljekovitosti pšeničnih klica.

Pšenične klice mogu se, kao i ulje od pšeničnih klica, uzimati kao mješoviti napitak s mlaćenicom (ostatak kod izrade maslaca), jogurtom ili s voćnim sokovima od jabuke, crnog ribiza, trešnje...

Pšenična zrna i kaša

Zasluga je grčkog narodnog liječnika dr. Argyriosa Konzasa što je jednu biološki vrijednu metodu liječenja razvio u takozvanu "terapiju pšeničnom kašom", koja je postala dobra terapija za bolesti probavnih organa. Polazeći od činjenice da se na stjenkama želuca i crijeva stalno talože štetne otrovne tvari koje uzrokuju mnoge lakše, ali i teže želučane i crijevne bolesti, treba nastojati da se temeljitim čišćenjem želuca i crijeva izluče te otrovne tvari.

Za želudac i crijeva
Ovakva terapija, zapravo dijeta, traje ovisno o zdravlju ili stupnju bolesti 5 do 20 dana. Pšenična kaša je u to vrijeme isključiva hrana. Dnevno se priprema za jače osobe oko pola kilograma, a za slabije osobe od 3/4 do 1 kg pšeničnog zrnja. Obroci se pripremaju tako da se sirovo pšenično zrnje kuha u vodi 3 do 3 i pol sata dok ne postane gusta tekuća masa. Zatim se ta masa protisne kroz sito kako bi se odstranila ljuska sjemena. Za vrijeme kuhanja mora se stalno miješati i nadomjestiti vodu koja je iskuhala.

Jede se samo pšenična sluz koja je protisnuta kroz sito, i to 4 tanjura tijekom dana. Može se zasladiti samo s malo šećera. Sva ostala jela zabranjeno je uzimati za vrijeme trajanja terapije, a jedino je dozvoljeno mekano sočno voće u obliku kompota.

Dijeta ne prouzrokuje slabljenje tijela, jer organizam dobiva dovoljno kalorija. Za vrijeme trajanja ove terapije ne treba uzimati nikakve tekućine, no unatoč tome količina mokraće je obilna.

Ovakvom dijetom želudac i crijeva oslobađaju se raznih štetnih nakupina, ublažava se upala crijevnih stjenki, stvara se nova crijevna sluznica te se čitav organizam oslobađa otrovnih tvari. Za to je zaslužna bjelančevina iz zrna pšenice koja kuhanjem postaje otopina slična lijepku, a bolje se probavlja nego sve ostale bjelančevine.

Škrobna zrnca upijaju mnogo vode i sa škrobnim lijepkom stvaraju idealnu rastvorljivu masu koja na unutarnjim stjenkama crijeva i želuca rastvara temeljito ali bezbolno sav talog i sve nakupljene otrovne tvari.

Jetra, žuč, slezena...
Taj talog i otrovne tvari su opasne za čitav organizam, uzrok su otrovanja tkiva i raznih bolesti želuca i crijeva: probavnih smetnji, pomanjkanja apetita, nadutosti, želučanih i crijevnih grčeva, pojačanog stvaranja kiseline, podrigivanja, žgaravice, upale debelog crijeva i čireva na želucu i dvanaestercu.

Posljedica slabog i bolesnog želuca ili tegoba s crijevima mogu biti bolesti jetre, žuči, slezene i bubrega, žutica, upala zglobova (artritis), giht, pijesak u mokraći, ovapnjenje žila (arterioskleroza) i mnoge druge. Ako se terapijom pomoću pšenične kaše temeljito odstrane otrovi iz tijela, moguće je da se spomenute bolesti zaustave, ublaže ili izliječe, a čitav organizam ojača. Neki vjeruju da ovakva terapija pomaže čak i kod neizlječivih zloćudnih bolesti.

Pšenično brašno

Nabrajanje ljekovitog djelovanja pšeničnog brašna ne može se zaključiti, a da se ne spomene tvrdnja glasovitog kemičara i istraživača prirode, Justusa von Liebiga. On je već prije dva stoljeća potvrdio da ni jedna živežna namirnica ne izgubi toliko od vrijednosti koliko izgubi brašno modernim načinom mljevenja.

Svrha mljevenja je razdrobiti zrno žitarica da bi se moglo koristiti u prehrani. Ali danas više nema mlinova, a mljevenje žita je sve finije pa se, doduše, dobiva brašno bez mekinja, ali je ono štetno po zdravlje; odvajaju se zdrave klice i vanjski slojevi pšeničnog zrna kao bezvrijedne posije.

Iako vanjski slojevi zrna nemaju gotovo nikakvu hranidbenu vrijednost, oni nisu manje vrijedni od klica, jer u crijevima vrše veoma važnu i neophodno potrebnu mehaničku aktivnost. Grubi sastav vlakanaca posija vrši na stjenke crijeva prirodni mehanički podražaj, a za vrijeme probave se utiskuju između djelića hrane, drobe ih i tako izvanredno pospješuju bolje prodiranje probavnih sokova.

Bezvrijedan kruh

Naše sadašnje brašno, kemijski izbijeljeno u snježno-bijelu boju, u kojem nema vitaminskih i mineralnih tvari, iz kojega su izvučene sve primjese koje pospješuju probavu, nije proizvod koji bi trebalo preporučiti. Iz potpuno prerađenog pšeničnog brašna, bijeli je kruh bezvrijedan za zdravlje.

Čovjek koji želi biti zdrav trebao bi uzimati pretežno kruh iz cijelog zrna, koji sadrži ne samo unutrašnjost zrna nego i ovojne slojeve zrna, tj. mekinje i posije. Jer kruh iz cijelog zrna je osnovni uvjet za normalni rad crijeva.

Kršenje ovakvih osnovnih prirodnih zakona dovelo je do toga da gotovo 80 posto današnje generacije nema više zdravih zuba, i da je gotovo 65 do 70 posto opterećeno prekomjernom količinom želučane kiseline, čirevima na želucu, začepljenošću i mnogim težim bolestima.

Čirevi i kurje oči
Kiselo tijesto neizbjeljenog pšeničnog brašna izvlači, smekšava i sazrijeva čireve i kurje oči.

Upala grla, kašalj...
Neizbijeljeno pšenično brašno, kuhano u mlijeku ili vodi kojoj se doda malo maslaca, ublažuje, ako se uzima toplo, upalu grla i kašalj. To isto brašno, kuhano s vodom i medom, ublažuje i sazrijeva, kao topao oblog, sve početne upaljene čireve. Topli lijepak, pripremljen iz toga brašna i vode, uziman žlicom, odličan je kućni lijek protiv povraćanja krvi.

Pšenične posije

Grlobolja
Pšenične posije, prokuhane s medom i vodom, daju djelotvorno sredstvo za grgljanje protiv bolova u grlu.

Hemoroidi
Od pšeničnih posija, kuhanih u vodi s cvjetovima divizme dobiva se topla gusta kaša, koja služi kao oblog na bolne hemoroide.

Grčevi
Pšenične posije su dobar domaći lijek protiv grčeva u trbuhu te trganja i probadanja u trbuhu. Dobro se zagriju u plitkoj travi, poprskaju s malo octa, stave na prethodno ugrijanu tkaninu i polože kao oblog na bolno mjesto. Postupak se može češće ponoviti, no svaki puta treba posije ponovo ugrijati.

Kožne bolesti
Pšenične posije, kuhane u jakom vinskom octu i stavljene kao oblog, liječe šugavost i sve nečistoće na koži, no to liječenje treba često ponoviti.

Oteklina
Pšenične posije kuhaju se s bijelim vinom ili vodom u gustu kašu; u još toplu kašu zamiješa se svinjska mast, još jednom se sve dobro promiješa i toplo stavi kao oblog na zgnječeno tkivo (kontuzija) ili otekline, ako su one nastale nakon pada ili udarca.

Sujedice
Pšenične posije uspješno se primjenjuju i u kozmetici. Takozvane sujedice, brzo se i temeljito uklanjaju pšeničnim posijama u obliku kaše s rijetkim medom. Kaša se navečer nanese na lice gdje se sujedice najčešće pojavljuju. Ujutro se lice opere mlačnom vodom a sujedice se sasvim lagano istisnu.

Pročitano 4823 puta

Ostali članci: ljekovito bilje