Srijeda, 07 Studeni 2012 11:54

Ljekoviti papar

Napisao 

Kao začin koristimo plodove drveta papra. Razlikuje se pedesetak različitih biljaka koje zovemo paprom, a glavne su crni, bijeli i zeleni papar. Crni papar daju još nedozreli, zeleno obrani i zatim sušeni plodovi. Bijeli papar dobivamo od potpuno sazrelih, oljuštenih i osušenih plodova. Zeleni papar ostane takve boje ako se odgovarajućim metodama spriječi enzimsko djelovanje na zeleno obranim plodovima.

Karakteristike i sastojci

Crni papar su tamnosmeđi ili crni naborani okrugli plodovi promjera od 4 do 6 milimetara, dok su plodovi bijeloga papra nešto manji (promjera od 2 do 4 milimetra) i imaju glatku površinu.

Zeleni papar u slanoj vodi je zelene boje, veličine crnoga papra, mekan i glatke površine, a sušeni zeleni papar je vrlo krhak.

Crni, bijeli i zeleni papar imaju oštar aromatični miris i oštar papreni okus. Crni papar je ljući i aromatičniji od bijeloga, dok zeleni djeluje najblaže. Oštri, papreni okus potječe u manjoj mjeri od alkaloida piperina, a u većoj mjeri od smole zvane kavicin. Specifični miris tome začinu daje eterično ulje (od 1 do 3 posto). Osim toga, papar sadrži i škrob, masnoću te druge manje važne sastojke.

Uzgajanje, čuvanje...

U Indiji je poznato oko 30 vrsta biljaka, koje pripadaju rodu piper, ali ozbiljnije se uzgaja samo tri vrste od kojih je najpoznatija i najrasprostranjenija pilje nigrum. Papar zahtijeva vlažnu i toplu klimu te uspijeva do nadmorske visine od 1.200 metara.

Razmnožava se sadnicama koje 3 do 4 mjeseca njeguju pod krovom, a početkom monsunskoga razdoblja prenose ih na otvoreno. Uz svako drvo ili potporni stup, posade 2 do 3 biljke i zaštite ih od sunca. Kad biljke narastu do visine od jednog metra, obrežu ih da bi pospješili rast bočnih izdanaka i tako dobili što veći broj plodnih grančica.

U Indiji drvo cvjeta od svibnja do lipnja, a 6 do 8 mjeseci kasnije počinju sazrijevati plodovi. Da bi se dobio crni papar, otkinu se još zelene bobice i 5 do 6 dana se suše na suncu, raširene u tankom sloju na rogozini. Osušene bobice postaju karakteristično naborane i poprimaju tamnosmeđu ili crnu boju.

Bijeli papar se dobiva od sazrelih zelenožutih bobica koje prelaze već u crvenu boju. Obrane se bobice zatim stavljaju u vreće, te se oko 8 dana natapaju u tekućoj vodi. Nakon toga se odstrani razmekšala ljuska, a oljuštene bobice operu i suše. Ako čuvamo cijeli (nesamljeveni) papar na suhom u zatvorenoj posudi i na nižim temperaturama, on može izdržati i nekoliko godina a da ne izgubi na svojoj kakvoći. Mljeveni papar dosta brzo gubi lakohlapljive aromatične sastojke.

Iz povijesti

Papar se prvi put spominju prije 3.000 godina u starim indijskim zapisima, a bio je jedan od prvih proizvoda s  kojima je Istok trgovao s Europom. Pod imperatorom Markom Aurelijem, Rimljani su u Aleksandriji propisali porez za dugi i bijeli papar. Poreza je bio oslobođen samo crni papar jer je bio jeftiniji a i zato da bi se dodvorili siromašnima.

U srednjemu vijeku je papar često bio sredstvo plaćanja. Njime su plaćali takse, najamnine i doprinosili za miraz. Aleksandrija, Genova i  Venecija duguju svoj ekonomski procvat upravo živahnoj trgovini ovom skupom robom. Izvanredna potražnja za začinima, prije svega za paprom, u većim količinama, dovela je Vasca de Gamu do otkrića vodenoga puta do malabarske obale u Indiji 1498. godine.

U 19. stoljeću London postaje svjetsko središte začina. Povećanjem proizvodnje papra cijena mu je pala a time se potražnja za njim povećala.

Upotreba u kuhinji

Papar pristaje uz gotovo svako slano jelo. Cijela zrna crnoga papra upotrebljavamo za pečeno ili kuhano meso svih vrsta, za ragu i kuhane ribe, za juhe, marinade i tamne umake. Mljeveni crni papar je svestrani začin za juhe, tamne umake, brodet, za jela od mesa i povrća, za jetra, meso na žaru, divljač, salate te druga jela. Bijeli papar stavljamo u svijetle umake, svjetla jela od povrća, u jela od krumpira, majoneze te jela od sira.

Ljekovita vrijednost:

  • potiče krvotok i jača imunološki sustav organizma
  • jača probavni sustav, poboljšava tek i probavu
  • potiče znojenje i mokrenje i pomaže eliminiranju otrova i snižavanju temperature
  • omogućava tijelu potpunije iskorištavanje hranjivih tvari kao i zdravo oslobađanje toksina kroz stolicu
  • kajenski papar smanjuje sklonost krvi zgrušavanju i snizuje kolesterol
  • koristi se protiv zamora, nervoze, malaksalosti i prehlada
  • Japanci su kajenski papar dodavali lijekovima protiv neplodnosti, a u Indoneziji su ga koristili kao narodni lijek za poticanje pobačaja
  • Koristio se kao lijek protiv šarlaha, dizenterije, tifusa, kolere, velikih boginja, te za ublažavanje boli i otečenosti artritičnih zglobova
Pročitano 2744 puta
Više u ovoj kategoriji: « Što liječi u zimi Hrast »

Ostali članci: ljekovito bilje