Utorak, 23 Prosinac 2014 19:12

Aloe vera – biljka koju bi svi trebali uzgajati

Napisao 

Aloe veru ne treba posebno predstavljati, čak ni u našoj kulturi koja ne favorizira prirodne lijekove i preparate, svi znaju koliko ekstrakt ovog jednostavnog sukulenta pozitivno utječe na obnavljanje i zaštitu kože, no zapravo to je gotovo sve što javnost zna o biljci koja osim nevjerojatnih nutricionističkih svojstava ima toliko ljekovitog utjecaja na ljude da s pravom zaslužuje prastari naziv „biljka lijek za sve.“

 

Osnovne odlike Aloe vere

Aloe vera je vrsta sukulenta – biljaka koje su razvile posebnu vrstu tkiva u svojim listovima, stabljikama i korijenima kako bi prikupljale i skladištile vodu. Aloe vera pripada vrsti lisnih sukulenata, što joj daje prepoznatljivi izgled s nabreklim i mesnatim listovima. Pretpostavlja se da je ova vrsta originalno nastala na području sjeverne Afrike, gdje se dan danas mogu pronaći slične vrste.

Tipična biljka Aloe vere.

Tipična mladica biljke Aloe vere.

Mnogi ljudi zamjenjuju agavu s Aloe verom. Iako su obje vrste bliski rod lisnih sukulenata, one se bitno razlikuju. Agava nema ljekovita svojstva, umire nakon cvjetanja i u svojim listovima ima posebna suknasta vlakna koja nalikuju na vlakna juke, dok Aloe vera preživljava cvast i u svojim listovima ima čisti žele i sok.

Kultivacija

Kultivacija Aloe vere je djelomično obavijena maglom jer doseže daleko u prapovijest. Iako se tragovi nasada ove biljke mogu naći u starom Egiptu i Indiji, njezini najbliži divlji rođaci se mogu pronaći u Arabiji, Maroku, Mauretaniji, na Kanarskim otocima, Madeiri i Zelenortskim otocima i to u obliku Euphorbie balsamifere i Pistaciae atlantice. Iako postoji prijepor o tome da je Aloe vera u Kinu došla tek u XVII. stoljeću, smatra se da se ona širila Azijom prastarim putevima svile, no s prekidima u kultivaciji i s različitim svrhama uzgajanja. Interesantan je podatak da se Aloe vera može pratiti i ne putu kojim su se kretali prastari Aboridžini od Afrike prema Arabiji, južnoj Indiji s narodom Tamila pa sve do Australije, no ovo dodatno dovodi u pitanje koliko se dugo kultivira Aloe vera jer su australski Aboridžini jedna od najstarijih nacija svijeta, za koje se smatra kako su došli do Australije prije 40-60 tisuća godina.

Medicinska upotreba

Najraniji pisani podaci o upotrebi Aloe vere u medicinske svrhe su sačuvani na Ebersovom papirusu za kojeg znanost smatra kako je napisan 1600., godine prije nove ere, no ona se spominje i knjizi „De Materia Medica“ iz prvog stoljeća nove ere, kao i u Plinijevim knjigama. Zadnji spomen ove biljke prije njezinog ponovnog otkrivanja u XVIII. stoljeće javlja se u Kodeksu Juliana Anicia iz 512., godine nove ere.

Etimologija

Ova biljka ima brojne sinonime: A. barbadensis Mill., Aloe indica Royle, Aloe perfoliata L. var. vera A. vulgaris Lam., dok uobičajena imena variraju od Kineske i Indijske Aloe (zbog tradicionalnog uzgoja na područjima ovih zemalja koji se mogu pratiti gotovo pet milenija u prošlost), pa sve do imena Prava Aloa ili Aloa s Barbadosa i „Biljka prve pomoći.“ Epitet „vera“ označava prava ili originalna, no u nekoj literaturi se čak naziva i točkasta Akoa ili Aloe vera var. chinensis.

Listovi Aloe vere skrivaju želatinsto meso puno zdravog soka.

Listovi Aloe vere skrivaju želatinsto meso puno zdravog soka.

Smatra se kako je Aloe veru modernom zapadnom svijetu prvi predstavio Carl Lonnaeus 1753., godine., nazivajući je Aloe perfoliata var. vera, no botanički ju je specificirao Nicolaas Laurens Burman 1768., godine nazivajući je Aloe vera Flora Indica. Svoj konačni naziv i marketing ova jednostavna biljka je doživjela kroz rad Philipa Millera koji je nazvao Aloe barbadensis nekih desetak dana nakon Burmanove objave u knjizi Gardner’s Dictionary. U svakom slučaju danas se Aloe vera uglavnom vodi pod nazivom koji joj je dao Miller.

Žalosna istina

Vjerojatno se pitate zašto tolika pomutnja s imenima za jedan obični sukulent. Stvar je u tome da Aloe vera uopće nije obična biljka i da joj pradavni naziv „biljka lijek za sve“, koji su joj priskrbili stanovnici južne Indije, u potpunosti stoji. Botaničari sa zapada su se krajem XVIII. stoljeća borili kako bi priskrbili mjesto u povijesti dajući joj svoje ime. Nakon početne pomame za biljkom koja je rješavala brojne zdravstvene i nutricionističke probleme, ona polako pada u zaborav kako se farmacija sve više okretala spravljanju umjetnih lijekova i preparata, a naročito nakon Drugog svjetskog rata nakon što su patentirani proizvodi počeli uzimati maha. Aloe vera se ne može patentirati jer je prirodna, biljka dostupna svima i time su njezini preparati namjerno izbačeni s tržišta.

Što se sve nalazi u Aloe veri?

Aloe vera je prastarim pomorcima, putnicima i trgovcima služila kao nadomjestak prehrani i prva pomoć. Žele i sok unutar ove biljke je prepun:

vitamina; A, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C i E, sadrži i folnu kiselinu i više  minerala od kojih najviše ima; magnezija, mangana, cinka, bakra, kroma, kalcija, kalija, željeza i 20 vrsta aminokiselina. Za sada je ustanovljeno da žele Aloe vere ima preko 240 hranjivih i ljekovitih sastojaka no s pravom se pitamo je li to zaista sve s obzirom da znanstvena istraživanja koja se bave ovom biljkom rijetko dolaze do javnosti.

Iako se Aloe vera najviše koristi u kozmetici, njena svojstva su nevjerojatna kako u nutricionizmu tako u medicini i farmaciji.

Iako se Aloe vera najviše koristi u kozmetici, njezina svojstva su nevjerojatna kako u nutricionizmu, tako u medicini i farmaciji.

Gotovo sve Aloe sadrže biljni protein koji se naziva Aloin. Ovaj spoj je služio kao prirodni laksativ sve do 2003. godine kada ga je FDA – krovna Američka agencija za hranu i lijekove proglasila trećom klasom laksativa i zabranila ga za upotrebu otvarajući vrata umjetnim i patentiranim laksativima.

Aloe vera sadrži brojne fitokemikalije koje imaju bioaktivni potencijal u obliku neopasnih lektina, emodina, manana, polimanana itd., koji su prirodni insekticidi, antifingicidi i antibiotici.

Pogledate li tekst o Aloe veri na Wikipediji vidjet ćete kako se daju brojne kontradiktorne informacije koje namjerno zbunjuju javnost o učinkovitosti i ljekovitosti ove biljke. Kako bismo zapravo otkrili koliko je i zašto Aloe vera važna za očuvanje ljudskog zdravlja i liječenje bolesti navest ćemo najvažnija moderna istraživanja.

Aloe vera liječi šugu

U istraživanju objavljenom 2009. godine otkriveno je kako Aloe vera uspješno umanjuje simptome šuge. Običan gel napravljen od čistog mesa listova Aloe vere je direktno apliciran na područja sa šugom. Svi pacijenti iz Nigerije koji su se od sredine do kraja 2002. liječili ovim jednostavnim preparatom su se izliječili od šuge, dok je liječenje losionom od benzonata polučilo polovičan uspjeh. Od 2002.-2009. su se vodile različite pravne bitke te je na koncu ovaj rad objavljen tek sedam godina nakon eksperimenta sa zaključkom kako žele od Aloe vere ima isti učinak kao i losion od benzonata, koji je naravno patentirani proizvod.

Aloe vera liječi oralne probleme i upalu desni

U znanstvenoj studiji objavljenoj 2011. godine otkriveno je kako ova biljka ima nevjerojatan učinak na različite oralne probleme. Aloe vera uspješno umanjuje zubni kamenac, liječi upalu desni, regulira oralnu floru i ubija opasne bakterije u ustima.

Aloe vera sprečava nastanak raka kože i jetre

Uvažena tiskovina Green Med Info je objavila tekst o istraživanju znanstvenika iz Beograda koji su otkrili kako Aloe vera inhibira nastanak stanica raka u koži. Znanstvenici su direktno primijenili Aloe-emodin (spoj iz Aloe vere) na komadiće ljudske kože koju su snažno ozračili. Koža koja nije bila zaštićena Aloe-emodinom ja razvila stanice raka dok je koža zaštićena Aloe-emodinom ostala zdrava.

S ovim istraživanjem se potvrdio rad znanstvenika sa Sveučilišta Gachon iz Južne Koreje u kojemu se otkrilo kako Aloe-emodin sprječava nastanak stanica raka u jetri i kako ovaj spoj smanjuje broj kancerogenih stanica u jetri. Istraživači su shvatili kako Aloe-emodin sprječava genetičke promjene u stanicama koje uvjetuju nastanak raka. Osim toga Aloe-emodin snažno djeluje na oporavak stanica i održavanje njihova zdravlja jer se zahvaljujući ovom spoju stanice regeneriraju i revitaliziraju.

Hranjivo i ljekovito meso Aloe vere se lako ekstrahira iz listova.

Hranjivo i ljekovito meso Aloe vere se lako ekstrahira iz listova.

Pored emodina znanstvenici su otkrili još jedan važan sastojak Aloe vere. Riječ je o rheinu koji ima snažno djelovanje protiv raka, uključujući i stopiranja progresije rasta tumora i ubijanje stanica raka zahvaljujući staničnoj apoptozi.

Znanstvenici iz Beograda su zaključili kako je Aloe vera najučinkovitija ako se koristi u prirodnom obliku zbog brojnih i kompleksnih spojeva koji su manje djelotvorni ako se izoliraju. Žele Aloe vere sadrži slijedeće iznimno ljekovite spojeve:

kvecertin (quercetin) koji je jedan od najjačih prirodnih lijekova protiv raka, lutonarin, apigenin, kaemferol, isorinenin, isoviteksin, saponarin, lutonarin, klorogeničnu kiselinu, pektičnu kiselinu, kafeičnu kiselinu, feluričnu kiselinu, glikosilkromone, aloeresin B, aloin koji stvara Aloe-emodin, mješavine polifenola, glukana i glukomanana, alkaloide koji Aloi daju nevjerojatna protuupalna i antioskidativna svojstva i brojna svojstva koja ubrzavaju i kataliziraju ozdravljenje i oporavljanje tkiva.

Lončanice s Aloe verom su nezahtjevne i lako se održavaju.

Lončanice s Aloe verom su nezahtjevne i lako se održavaju.

Pravljenje preparata iz Aloe vere je iznimno jednostavno, dovoljno je iscijediti sok iz unutrašnjosti lista ove biljke ili te iste listove možete oguliti i koristiti cijelo meso – žele listova, kako za vanjsku tako za unutrašnju upotrebu i naravno prehranu i spravljanje napitaka.

Aloe vera liječi opekline drugog razreda

U istraživanju koje su napravili znanstvenici s Tajlanda 2000. godine je otkriveno kako direktna primjena želea od Aloe vere uspješno liječi opekline drugog razreda te da smanjuje plikove, ubrzava stvaranje novog tkiva, bez obzira je li riječ o žilama, mišićima ili koži koja je izgorjela. Aloe vera također smanjuje upale i otok izazvane opeklinama.

Kombinacija Aloe vere i meda sprječava nastanak raka

U istraživanju koje je objavljeno 2010. godine otkriveno je kako oralna konzumacija meda i Aloe vere sprječava širenje tumora i nastanak kancerogenih stanica uz pomoć apoptoze kancerogenih stanica. Apoptoza je okidanje prirodne smrti stanica. Eksperiment je načinjen na uzorku od 256 štakora u koje su implantirana tkiva s malignim tumorima. Nakon 20 dana konzumacije Aloe vere i meda, svi tumori u štakorima su se počeli smanjivati.

Aloe vera je uspješan antiseptik

U znanstvenoj studiji objavljenoj 2012. godine otkriveno je kako Aloe vera ima snažna antiupalna, antibakterijska, antidijabetička svojstva te da snažno pojačava imunološki sustav. Žele od Aloe vere je uspješno ubijao kulture svih najčešćih i najpoznatijih bakterija od kojih ljudi obolijevaju te je ustanovljeno kako ova biljka sprječava nastanak karijesa i peridentalnih oboljenja.

Aloe vera liječi lišaj stidnice i sprječava nastanak raka

U znanstvenoj studiji koja je napravljena 2008. godine otkriveno je kako galopirajuća erozija tkiva nastala teškim oblikom lišaja i čireva koji najčešće uništavaju tkiva pokrivena sluzokožom, uključujući i stidnicu, može biti uspješno spriječena i liječena konzumacijom i aplikacijom običnog želea o d Aloe vere. U zaključku studije stoji kako je žele Aloe vere siguran i efektivan tretman za liječenje vulvalnog lišaja planusa. Ova bolest je toliko opasna da se uglavnom s vremenom pretvori u teške oblike raka.

Aloe vera smanjuje simptome multiple skleroze

U istraživanju koje je napravilo Sveučilište Teheran 2010. godine otkrilo se kako Aloe vera uspješno smanjuje simptome multiple skleroze koja je jedna od najozbiljnijih bolesti autoimunog sustava i centralnog nervnog sustava. Najvažnije od svega je da ekstrakt Aloe vere usporava napredak bolesti i obnavlja zaraženo tkivo.

Aloe vera liječi leukemiju

U istraživanju koje su napravili znanstvenici iz Kine 2000. godine otkriveno je kako određeni spojevi iz Aloe vere imaju snažno antileukemijsko djelovanje. Aloe vera ubija stanice oboljele od leukemije zahvaljujući staničnoj apoptozi.

Bez obzira na ovo nevjerojatno saznanje, ljudima koji su oboljeli od leukemije se uopće ne predlaže korištenje Aloe vere.

Aloe vera uništava stanice raka u probavnom traktu

U istraživanju koje su napravili znanstvenici iz Kine je otkriveno kako Aloe-emodin ima snažno djelovanje protiv stanica unutar probavnog trakta. Kinezi nisu uspjeli dokučiti kako Aloe vera ubija stanice raka i smanjuje tumore no primijetilo se kako Aloe-emodin sprječava nastanak novih tumora dugo nakon konzumacije istoga.

Aloe vera štiti i liječi čir na želucu

U znanstvenoj studiji iz 2001. godine, koju su napravili znanstvenici Državnog medicinskog fakulteta Rusije u Moskvi, otkriveno je kako snažna antioksidativna svojstva Aloe vere sprječavaju nastanak čira na želucu te da također liječe stanice zahvaćene čirom i obnavljaju oštećenu sluzokožu.

Ekstrakt od Aloe vere uspješno liječi psorijazu

U istraživanju objavljenom 1996. godine otkriveno je kako ekstrakt Aloe vere nevjerojatno uspješno anulira efekte Psorijaze vulgaris, najčešćeg oblika psorijaze koji se uobičajenim patentiranim lijekovima zalječuje ali ne i izlječuje. Iako je u ovom kliničkom istraživanju korištena krema u kojemu se nalazi tek 0,5% čiste Aloe vere, učinci su bili 83,3 posto jači negoli bez Aloe vere.

Čisto meso listova Aloe vere.

Čisto meso listova Aloe vere.

U tekstu koji smo objavili pod nazivom: „ALOE VERA: Pomlađuje kožu, štiti protiv određenih vrsta raka i leukemije i pomaže u liječenju raka!“ smo pokazali kako ova biljka zaslužuje našu pažnju.

Za sada su znanstvenici potvrdili da običan sok i meso listova Aloe vere pomaže u liječenju sljedećih bolesti i poremećaja:

  • Ulceroznog kolitisa
  • Trovanja naftom i naftnim derivatima
  • Radijacije
  • Opeklina
  • Smrzotina
  • Psorijaze
  • Kožnog lišaja
  • Lišaja vulve
  • Olakšava kontraindikacije pri kemoterapiji
  • Umanjuje učinke dijabetesa
  • Smanjuje metastaze kancerogenih oboljenja, pluća, rektuma, probavnog trakta, crijeva i pankreasa
  • Šuge
  • Upale mokraćovoda i mokraćnog mjehura
  • Papiloma virusa
  • Cervikalne displazije
  • Smanjuje šećer u krvi
  • Hepatitisa
  • Kroničnih rana od dijabetesa
  • Reumatoidnog artritisa
  • Štiti od zračenja kože
  • Multiple skleroze
  • Trovanja fluoridom
  • Sprječava nastanak kancerogenih oboljenja
  • Smanjuje rast stanica raka dojke
  • Pomaže u stvaranju zubne pulpe
  • Štiti zube
  • Uvelike olakšava kontraindikacije Cisplatina
  • Štiti od nastanka leukemije
  • Ima antibakterijsko djelovanje, naročito protiv Escherichie Koli i Stafilokokusa aureusa
  • Uništava stanice raka želuca
  • Uništava stanice raka pluća
  • Sprječava nastanak virusa japanskog encefalitisa i pomaže u njegovom liječenju
  • Sprječava nastanak raka crijeva
  • Emodin iz aloe vere ubija stanice melanoma
  • Emodin iz aloe vere ubija stanice karcinoma nazofarniksa
  • Terapeutski djeluje na rak kože
  • Modulira stvaranje enzima antioksidansa u tijelu

Aloe vera se jednostavno uzgaja kao lončanica i ne traži puno njege. Sasvim uspješno raste u zatvorenim prostorima s konstantnom temperaturom i dosta svjetla. Iako na internetu možete naći brojne proizvode od Aloe vere, najzdraviji je svježe iscijeđeni sok od Aloe vere i očišćeno meso njenih listova. Osim što se Aloe vera može koristiti za površinsku upotrebu, ona je iznimno hranjiva i bezopasna za jelo i eventualnu konzumaciju kao piće ili sok. Zbog velike količine, minerala, antioskidansa i vitamina savršen je dodatak prehrani, a zbog antibakterijskih i antifungicidnih svojstava možemo je koristiti i za obnavljanje mikroflore u probavnom traktu, čišćenja jetara i slezene i obnavljanja imunološkog sustava.

Pročitano 5402 puta

Ostali članci: ljekovito bilje